Recesija ante portas?

Mi u Bosni i Hercegovini nemamo razvijenu naviku da imenujemo ekonomske periode kroz koje naša ekonomija prolazi, a ako to i činimo onda ih vremenski ne ograničavamo, ili ih do krajnjih granica uopštavamo. Dalje od pojmova finansijska kriza ili globalna ekonomsko-finansijska kriza, za period od 2007.g. tj. 2008.g., bh ekonomska struka još uvijek otišla nije.  Iako smo  već  prilično poodmakli u izgradnji kapitalističkog sistema društveno-ekonomskih odnosa još uvijek nismo usvojili rječnik  karakterističan za kretanje kapitalističke privrede u ciklusima koji su naliki na sinusoidi. Pojam recesija se vrlo stidljivo pominje kao da nikada recesija Bosnu ni pohodila nije.

Zapad je  u pogledu analize poslovnih ciklusa kudikamo pedantniji od BiH, jer je podešavanje ekonomske politike djelu ciklusa kroz koji ekonomija prolazi ključno u svakom kapitalističkom društvu. U posljednjih par mjeseci se u EU intezivno raspravlja ne o dolasku recesije, jer je ona izvjesna,  već o godini u kojoj će se ona desiti, a  u međuvremenu  četvrta ekonomija EU i treća po veličini ekonomija zone eura se od kraja 2018. godine nalazi u  recesiji (vidjeti grafikon).

Recesija je vrlo širok pojam (ona ne mora čak ni da uključi pad BDP-a, a obuhvata još četiri varijable osim  BDP-a), njena najegzaktnija definicija je pad realnog BDP dva kvartala uzastopnu (u odnosu na prethodne kvartale). Po ovoj, tehničkoj definiciji recesije, italijanska ekonomija je u recesiji od kraja 2018.godine. Njen  BDP se smanjuje već drugi kvartal uzastopno, nakon pada od  -0,13%, uslijedio je pad od -0,22%.  Njemačka ekonomija je u trećem kvartalu 2018.g. doživjela kontrakciju (-0,2%), a za dlaku je izbjegla recesiju jer je njena ekonomija u zadnjem kvartalu 2018.g. ipak “porasla” i to za 0,02%. Kako rast u zoni eura usporava već od  polovine 2017. godine, recesija u Italiji predstavlja veliki problem za zonu eura (ali i  BiH) iz više razloga.

Javni dug u Italiji je vrlo visok (133% BDP-a), a kako se on izražava  u odnosu na BDP, pad BDP-a povećava italijanski javni dug (i budžetski deficit), makar on apsolutno ostao isti. Rast javnog duga povećava troškove (kamata) njegovog i finansiranja i refinansiranja  u srednjem roku (sve ostalo jednako). Najveći vlasnici/povjerioci italijanskog javnog duga su italijanske banke i ECB. Sa rastom javnog duga i rastom kamatne stope na javni dug raste vjerovatnoća da Italija neće moći servisirati obaveze po rastućem javnom dugu. Nelikvidnost italijanskog budžeta je automatski i nelikvidnost banaka,  a ona proizvodi nelikvidnost deponenata i štediša. Sa rastom kamatnih stopa na javni dug padaju cijene postojećih obveznica koje su kupljene od strane banaka, a što ih izlaže gubicima  i potrebama dokapitalizacije i/ili smanjenja kreditnog rasta. Ovo su krajnje pesimistični scenarii, ali investitori i ekonomisti tako razmišljaju. Pred Rimom ovaj put nije Hanibal, nije  ni recesija, ona je već tu, a problemi u ovako velikoj ekonomiji nikada ne ostaju unutar njenih granica … Recesija je pred vratima Evrope.

Ovo je evropski kontekst talijanske recesije, a postoji naravno i bosanskohercegovački. Ne radi se  ovdje samo o uticaju  italijanske recesije na bh izvoz u Italiju koje je drugo ili treće bh izvozno tržište o čemu sam ranije pisao.

Rast kamatne stope na italijanski javni  dug se mora ako ne u kratkom roku (do godinu dana), onda sigurno u srednjem roku (između jedne i  tri godine), odraziti na rast kamatnih stopa na javni dug bh entiteta, bez obzira na visoku likvidnost bh banaka  i istorijski najniže  kamatne stope na javni dug (Federacija BiH). Promjena percepcije rizika ulaganja u javni dug Italije mjenja i doživljaj rizika ulaganja u javni dug drugih evropskih zemalja koje imaju hronični deficit tekućeg računa, tj. koje sopstveni rast finansiraju uvozom ino štednje, a u te zemlje spada i  BiH.

Pored  toga na području BiH su prisutne talijanske bankarske grupacije. Problemi u  poslovanju banaki majki u Italiji se moraju reflektovati na poslovanje njihovih  kćerki u BiH, a uvijek postoji i tzv. rizik  brenda tj. reputacioni rizik.  Pogoršanje reputacije/imidža banke majke, pogoršava imidž banke  djeteta u BiH, bez obzira na kvalitet njegovih bilansa (o  ovome više kasnije).

Jedno globalno istraživanje (CNBC Global CFO  Survey) poručuje da 100% korporacija smatra da u 2019. godini neće biti recesije u SAD. Prema drugoj anketi  75% ispitanika smatra da će se recesija desiti do 2021.godine u SAD, a 10% ispitanika smatra da je vjerovatnoća recesije u 2019.g. 10%.

Zona eura je u posljednjih 10 godina prošla kroz dvije recesije. Prva je trajala 15 mjeseci (Q2 2008-Q2 2009.), a druga 18 mjeseci (Q4 2011-Q1 2013.) i uvijek su  se one negativno odražavale na BiH kroz usporavanje kreditnog rasta i pad BDP-a.

Svaka država koja se  suočava sa recesijom sačinjava jedinstvenu anticikličnu ekonomsku politiku, tj. jedinstven miks instrumenata monetarne i fiskalne politike koji ublažavaju negativne efekte recesije koja se ne može  izbjeći. Ja sam implicitno predložio jedna novi model bh monetarne politike koji se može primjeniti i u recesiji.  A postoji i nešto što se uopšteno zove  profilaksa tj. zaštitna mjera/zaštitne mjere za sprječavanje neke opasnosti ili ublažavanje negativnih  efekata sigurnog događaja koji se očekuje, poput recesije.

Dragan S. Jović*

*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove  u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su  lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.

 

 

 

 

 

 

error