Preko mjere

Jedan od osnovnih makroekonomskih identiteta je izražavanje bruto domaćeg proizvoda po metodi potrošnje ili na osnovu tzv. potrošnog pristupa. Metoda je vrlo jednostavna, logična i intuitivna. Bruto domaći proizvod (BDP) se izražava kao zbir lične potrošnje (C), investicione potrošnje (I), budžetske potrošnje (G) i razlike izvoza (X) i uvoza (M)  ili u obliku formule:

(1) BDP = C + I + G + ( X – M )

Kada građanin kupuje robu/usluge to je lična potrošnja (C), kada preduzeće kupuje mašine to je investicija ili investiciona potrošnja (I), kada vlada BiH/Republike Srpske/FBiH troši/kupuje to je budžetska potrošnja (G). Izvoz (X) predstavlja rast BDP-a, a uvoz se od njega oduzima (ima negativan predznak). Tri oblika potrošnje (lična, investiciona i budžetska) se označavaju kao ukupna potrošnja ili apsorpcija (A), pa gornja formula dobija oblik

(2) BDP = A + ( X – M )

ili kada se A prebaci na lijevu stranu …

(3) BDP – A = ( X – M )

Ako je spoljnotrgovinski saldo (X – M, tj. izvoz minus uvoz) negativan to znači da je ukupna potrošnja/apsorpcija u ekonomiji veća od ukupne proizvodnje (BDP – A ima negativnu vrijednost), a upravo takav slučaj je u BiH već dvije decenije (vidjeti grafikon). BiH već 14 godina svake godine potroši više nego što proizvede. Spoljnotrgovinski saldo je približna mjera naše prekomjerene potrošnje, on je stalno negativan i mi stalno, iz godine u godinu, trošimo više nego što smo proizveli, za razliku od npr. naravno Njemačke koja svake godine proizvede više nego što potroši.

Prema saldu spoljne trgovine, tokom 2005. g. smo potrošili 7,7 milijardi KM više nego što smo proizveli, a u 2018.g. 7,5 milijardi. Tokom 14 godina Bosna i Hercegovina, naše stanovništvo, privreda i vlade su godišnje prosječno trošili 7,7 milijardi KM više nego što su zajedno proizveli.

BH BDP raste i prekomjerna  potrošnja postaje relativno sve manja u odnosu na BDP, ali je ipak i dalje apsolutno visoka i približava se onoj u Srbiji,  iako je srpski BDP veći za 2,4 puta od bh BDP-a.

I prva i druga Jugoslavija su imali problem potrošnje preko mjere, a uvod u njihov kraj je bila ekonomska kriza. U Kraljevini Jugoslavije spoljnotrgovinski saldo je bio pozitivan uoči II s.r., a u SFRJ u jednom kratkom periodu tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Za preveliku potrošnju može biti odgovoran svaki od tri glavna ekonomska sektora (stanovništvo, privreda, vlada). Svaki sektora se može  raščlanjivati i analizirati, da bi se zaključilo koji od njih više troši nego što proizvodi, tj. više investira nego što štedi.

Pred bh i entitetskim vladama i ekonomskoj struci je zadatak da odgovore na pitanja koji sektor troši preko mjere, da li je ta potrošnja opravdana, da li se treba smanjivati ili je možda u skladu sa razvojnom politikom i ne treba li možda doći do promjene u strukturi potrošnje, uz dalji rast potrošnje?

Ova pitanja, u obliku javnih i stručnih rasprava, morale bi otvoriti sve bh vlade, kao i stručne i naučne ustanove.

Treba se zapitati zašto je uvoz hronično veći od izvoza već duže od decenije, koji faktori vode ka ovako ogromnoj neravnoteži u spoljnoj trgovini, šta su krajnje posljedice potrošnje preko mjere, kako ova neravnoteža može da se smanji i šta će se desiti ako se ne smanji?

U Srbiji je pitanje većeg uvoza od izvoza predmet intezivnih javnih rasprava, a dovodi se i u vezu sa deviznim kursom. Grčka je razmišljala da ponovo uvede drahmu, jer je evro sputava u razvoju ekonomije. Italija je radi stimulacije ekonomske aktivnosti uvela “sopstvenu valutu”, koja cirkuliše uporedo sa evrom, ali o tome i o drugim faktorima koji mogu direktno ili indirektno uticati na spoljnotrgovinski saldo u narednim postovima.

Dragan S. Jović*

*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove  u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su  lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.

error