U drugoj polovini juna 2018. godine dogodio se za javni dug bh entiteta jedinstven događaj. Republika Srpska emitovala je na Bečkoj berzi (Wiener Borse) petogodišnje obveznice nominalne vrijednosti od 200 mil. EUR, a otkupljeno je 168 mil. EUR. Ovo je prva emisija javnog duga jednog od bh entiteta na stranom tržištu. Uspješnost emisije od 84% (168/200) je od sporednog značaja za ovaj post, a od primarnog je kamatna stopa/stopa prinosa/stopa prinosa do dospjeća po kojoj je Srpska posudila novac na period od 5 godina. Emisija je otkupljena po kamatnoj stopi od 4,75%, a ako bi se Srpska danas zaduživala na Bečkoj berzi, pod uslovom da je sve ostalo jednako, kamatna stopa bi bila 4,55% (stopa prinosa do dospjeća na dan 16.11.2018.).Ukoliko bi Srpska odlučila da emituje petogodišnje obveznice na BLSE (Banjalučka berza a.d. Banjaluka), mogla bi se, teorijski, zadužiti po kamatnoj stopi od 3,5%, koliko iznosi stopa prinosa do dospjeća na dan 16.11.2018. g.
Možemo li dati barem preliminarnu i orjentacionu ocijenu kamatne stope po kojoj se Srpska zadužuje na period od pet godina? Da li je ova kamatna stopa visoka, ili niska, ako je uopšte možemo uporediti sa kamatnim stopama na javni dug ostalih država (vidjeti grafikon), sa obzirom da je Srpska samo društveno-politička zajednica, a ne i članica Ujedinjenih nacija.
Domaću kamatnu stopu poredimo sa onom iz neposrednog okruženja (Srbija, Hrvatska), sa troškovima zaduživanja zemalja sa periferije EU koje su prošle, ili još uvijek prolaze kroz krizu javnog duga (tzv. PIIGS zemlje), kao i sa kamatnom stopom najjače ekonomije u zoni eura, Njemačkom.
Vododjelnica troškova duga u posmatranoj grupi zemalja su Italija i Grčka, a referentna zemlja je Njemačka. Investitor iz zone eura koji preferira apsolutnu sigurnost investiranja kupuje njemačke obveznice, za koje mora čak platiti kamatu da bi došao u njihov posjed. Kamatne stope na petogodišnje obveznice Italije i Grčke su 2,76% i 3,46%, a ostale zemlje su između njih i Njemačke. Srpska se zadužuje skuplje od obe zemlje, iako je njen javni dug (49,5% BDP) značajno niži od javnog duga Italije (132% BDP) ili Grčke (182% BDP) – svi podaci su za 31.12.2017.g. Javni dug i svih ostalih zemalja je značajno veći od srpskog, pa ipak je kamatna stopa neuporedivo niža (osim djelimično one u Srbiji).
Kako objasniti fiskalni paradoks da zaduženije zemlje finansiraju javni dug po nižoj kamatnoj stopi? Viši javni dug znači da se investitor u javni dug izlaže višem riziku, pa bi i kamatna stopa trebala biti viša.
Namanje četiri razloga objašnjavaju paradoks. Srpska nije država i nema fiskalni suverenitet. Ona može razrezivati samo direktne poreze, ali ne i indirektne, čime je njena sposobnost vraćanja dugova umanjena, a što utiče na rast troškova zaduživanja, zbog većeg rizika investiranja. Srpska nema na rasplaganju značajnu državnu imovinu za prodaju za razliku od npr. Grčke (grčka ostrva), a ekonomske perspektive Srpske su sa obzirom na odliv radne snage i deindustrijalizaciju značajno slabije od npr. italijanskih. I četvrto, najvažnije, ECB (Evropska centralna banka) obara troškove finansiranja javnog duga Italije i Grčke, jer kupuje njihove obveznice, kreditira ih. Za razliku od njih Srpska nema opciju da njene obveznice kupi ni ECB ni bh centralna banka i na taj način obori kamatnu stopu javnog duga.
Prva dva razloga su nepromjenljiva i zauvjek zadata. Treći se može promijeniti samo u srednjem roku (ekonomske perspektive/očekivanje). Ali, ako bi se Italija i Grčka ostavile bez ECB, troškovi zaduživanja bi vrlo brzo porasli, najmanje duplo. Do značajnog pada kamatnih stopa bi došlo i kada bi Srpska imala kreditnu podršku ili ECB ili domaće centralne banke.
Kada bi italijanska i grčka ekonomija funkcionisale bez kreditne podrške ECB, ili ako bi Srpska imala pristup kreditima neke centralne banke, nestala bi razlika u kamatnim stopama, a možda bi i kamatna stopa na srpski javni dug bila niži nego na italijanski i grčki.
Zato se ne može kazati da se Srpska zadužuje po višoj kamatnoj stopi od Italije i Grčke. Na razliku u kamatnim stopama ne utiču samo razlike u performansama ekonomija, već između ostaloga i prisustvo/odsustvo kredita centralne banke u ekonomskom sistemu zemlje.
