Poređenje promjene BDP per capita za period 2008-2017 pokazuje da BiH nije uspjela ni na koji način da zatvori gap u smislu nacionalnog dohotka, nego se on čak ozbiljno produbio.
Drugim riječima, još više zaostajemo nego smo zaostajali prije 10 godina. Svakako, treba imati u vidu da je proteklih 10 godina period sa katastrofalnim ekonomskim potresom unutar EU, pa čak i u takvim (vjerovatno neponovljivim) uslovima, su druge zemlje EU uspjele da naprave bolji ekonomski rezultat nego BiH. Primjer zemalja Centralne Evrope i Baltika (CEB) bi nam stoga trebao biti glavni pokazatelj o našem (ne)napredovanju, jer se radi o zemljama koje su po nivou razvitka i stepenu tranzicije mnogo uporedivije i primjenjivije za komparaciju. CEB zemlje su takođe, kao i BiH, u velikoj mjeri oslonjene na razvijene zemlje EU, pa su imali vrlo slične uslove za rast i oporavak. Njihovi rezultati još jasnije ukazuju na problem zaostajanja BiH, jer su te zemlje uspjele povećati dohodak po glavi za 2-3 puta više (zavisno koji pokazatelj posmatramo) nego BiH. CEB zemlje su porasle za 4822, a BiH za 1890, što znači da smo povećali zaostajanje za 2932 PPP $!!! Time je zaostajanje BiH u odnosu na ove zemlje postalo još veće, iako ekonomska teorija poučava da zemlje na nižem stepenu razvoja imaju potencijal da brže rastu i postepeno konvergiraju. Poređenje sa EU pokazuje nešto manju razliku, ali u svakom slučaju je vrlo indikativno da nismo uspjeli nimalo smanjiti zaostajanje ni za tom grupom zemalja, koje su vrlo slabašno rasle i bile opterećene neviđenim finansijskim krizama.
Poanta ove kratke (i namjerno pojednostavljene) analize je da ukaže na iskrivljeno i nekompletno interpretiranje dinamike našeg rasta. Ako bi željeli ponuditi vrlo simplificiran (i utemeljen) poučak, možemo tvrditi da domaći rast mora biti skoro trostruko veći od onog u EU ili dvostruko veća od CEB grupe zemalja, da bi se zaustavilo zaostajanje, a da je za ozbiljnu konvergenciju potrebno imati i još više stope rasta. Uzmimo u obzir da je potencijalni rast EU procjenjen na 1,8%, onda bi naša ekonomija trebala da kontinuirano raste po stopama iznad 5% da bi se zaustavilo zaostajanje, a tek stope od 6% i više bi omogućile intenzivniju konvergenciju i osjetnije smanjivanje postojećeg jaza.
Iz te perspektive, aktuelne stope rasta od 2,5 do 3,5% izgledaju vrlo deprimirajuće i alarmantno, zar ne?
mr Amir Hadžiomeragić, Sarajevo *
*Izneseni stavovi i komentari su isključivo autorovi
