Nastavak prethodnog posta
Kreditni slom se odrazio na rast loših kredita (u daljem tekstu LK), zbog jake međuzavisnosti (negativna korelacija) između stope rasta kredita i kvaliteta kreditnog portfolia. (vidjeti grafikon). U periodu od 14 godina (2001 – 2013. godine) ove dvije varijable pokazuju izuzetno visok stepen usaglašenog inverznog kretanja, sa padom stope rasta kredita LK se povećavaju (vrijedi i obratno, što banke daju više kredita manje je loših kredita u ukupnom kreditima, primjedba Bife.ba). Ova vrsta međuzavisnosti se ne može prihvatiti kao zakonitost, tj. kao veza opšteg i univerzalnog karaktera, ali važi u bankarskom sektoru BiH (u daljem tekstu BSBiH).
Razlog postojanja modela u kojem usporavanje kreditnog rasta vodi povećanju LK je intezivna plima i oseka kreditnog rast, tj. prvo izuzetno ekspanzivna, a kasnije izuzetno restriktivna kreditna politika banaka u BSBiH. Sa obzirom da LK rastu već pet godina uzastopno i da su bilansi banaka, u prosjeku vjerovatno opterećeni skrivenim gubicima, koji se u odnosu na ukupne kredite, po nekim istraživanjima, kreću u intervalu od 2,45% do 3,58 %[1] – a zbog izostanka strukturnih reformi, koje bi preko rasta zaposlenosti i/ili povećanja produktivnosti rada doveli do značajnijeg rasta BDP i po tom osnovu smanjenja LK – može se očekivati dalji rast LK. Brana njihovom daljem rastu je po ovakvoj logici kreditna ekspanzija (ili isknjižavanje iz bilansa stanja i prodaja, primjedba Bife.ba). Ali, banke su tokom 2013. godine, u uslovima najnižeg kreditnog rasta u zadnje četiri godine (2010 – 2013. godine) preferirale kredite javnom sektoru, stanovništvu i javnim preduzećima. Na ova tri sektora odnosi se 82% kreditnog rasta u 2013. godini. Ukoliko se ta tendencija nastavi, uz visok LtD privrede (odnos kredita i depozita/eng. loan to deposit ratio, što je ovaj odnos viši privreda je nelikvidnija, primjedba Bife.ba) i javni sektor koji za sada nudi povoljan odnos između prinosa i rizika, iznos kredita privredi neće biti značajno povećani. Iz opisanih razloga funkciju kreditiranja djela javnog sektora (entitetskih vlada, a kasnije i državne vlade) bi na sebe trebala preuzeti CBBiH, što bi podstaklo banke da, radi održavanja ciljne profitne stope, neiskorišteni kreditni potencijal preusmjere u najvećem djelu na kreditiranje privrede. Ostavljanje privrede bez dovoljnog prirasta bankarskog kredita, i to kada je LtD privrede izuzetno visok, sputava njeno finansijsko restrukturiranje, i ima negativan odraz na bankarske bilanse (efekat povratne sprege).
*Jović, Dragan. 2014. “ Kredit emisione banke”. Banke u BiH. God. XVI br. 156: 30-34. Sarajevo.
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
[1] Jović, Dragan. (2014). “Loši krediti i kozmetičko računovodstvo”. Tranzicija.Vol. 16 Ne. 33 10/2014. 30-46.
