Široko rasprostranjena predrasuda je da su plansku ekonomiju imale i imaju samo bivše ili sadašnje komunističke zemlje, SSSR i Kina. Indija je parlamentarna demokratija sa višestranačkim partijskim sistemom, a planira svoj ekonomski razvoj od 1951. godine. Indija je i članica Komonvelta na čijem je čelu britanski monarh. Zadnji petogodišnji plan (dvanaesti) je završen 2017.godine, a od aprila 2017. godine je pokrenut trogodišnji akcioni plan. On je dio sedmogodišnjeg strateškog dokumenta, koji je izrađen unutar petnaestogodišnjeg planskog dokumenta.
Planiranje društveno-ekonomskog razvoja je imperativ indijskog kapitalizma, između ostaloga i zbog vrlo dinamičnog demografskog razvoja. Smanjiti siromaštvo i smanjiti stopu nezaposlenosti moguće je samo uz vrlo visoke stope ekonomskog rasta (vidjeti grafikon). U prosjeku, po nekim studijama, na svakih 8% privrednog rasta stopa nezaposlenosti se u Indiji smanjuje za 1%.
I indijski i kineski poslijeratni (II s.r.) ekonomski razvoj i planska ekonomija se vezuju za SSSR. Veličinu svojih zabluda, odbijanje da dio poslovanja ekonomskog sistema postavi na tržišnim osnovama, Kina shvata ne samo nakon grešaka u planiranju razvoja svoje ekonomije, već prije svega nakon upoređivanja svoje ekonomije, sa drugima azijskim ekonomijama koje se ubrzano razvijaju i rastu na tržišnim kriterijima.
Da bi Kina krenula na put modernizacije, da bi Kina u svoj ekonomski sistem počela uključivati tržišne kategorije poput rentabilnosti, produktivnosti i ekonomičnost, da bi ideologija ustaknula pred tržišnom ekonomijom, trebalo je punih 16 godina. Program “4 modernizacije” (jačanje poljoprivrede, industrije, odbrane i nauke/tehnologije) predstavljen je početkom 1963. g. , a usvojen tek 1978. godine i od tada kineski pohod na međunarodna tržišta postaje nezaustavljiv.
Tvorac koncepta mješavine kapitalizma i komunizma, tržišta i plana, bio je Deng Sjaoping. Iz njegovog vremena upravljanja Kinom potiče izreka “jedna zemlja dva sistema” i “nije važno da li je mačka crna, ili bijela, bitno je da lovi miša”. Mao Ce-Tung je za njega govorio “da ne čuje na lijevo uvo, a da glumi i da ne čuje i na desno uvo”. “Loš” sluh nije bio prepreka Deng Sjaopingu da oslušne promjene u kineskom okruženju i da kinesku ekonomiju izvuče iz višedecenijskog zaostajanja i trasira njen put u sam vrh svjetske ekonomije.
Pozitivni efekti kineskih reformi i indijskog spoja plana i tržišta su očigledni u poređenju sa SAD (vidjeti grafikon). Međutim, razlika u stopama rasta nije samo posljedica kineske i indijske tržišno-planske privrede već i mnogo više neuposlenih resursa u Kini i Indiju, u poređenju za SAD.
Zemlje u razvoju uvijek rastu u prosjeku brže od razvijenih zemalja, tako je u teoriji, a i praksa to potvrđuje. BiH je do 2008. godine rasla brže od SAD, a nakon te godine sporije i isto kao i SAD, ili samo neznatno više, iako je zemlja u razvoju. Od 2009. privredni rast u BiH je značajno ispod onoga u Indiji, a pogotovo u Kini.
Početak kineskog puta u kapitalizam (1978.) ima “mnogo veze” sa BiH. Prva kineska reforma se ticala sistema rada i plaćanja rada u državnom sektoru. Koncept jednakih plata, bez obzira na produktivnost, postepeno je mjenjan u korist plaćanja na osnovu produktivnosti. Princip “željezne posude za rižu”, koji je bio metafora za sigurnost posla i sigurnost plata u državnim firmama (jedan posao za cijeli život) je zamjenjen sa uvođenjem tržišnih kriterija na kinesko tržište radne snage i u poslovanje državnih firmi.
Akcenta na u bh javnim preduzećima pretežno zaboravljene pojmove, rentabilnost, ekonomičnost i produktivnost, bio je ključ kineskog ekonomskog preporoda koji je počeo u 1978. godini.
Sada je 2019. godina.
Bosanskohercegovačka javna preduzeća moraju učiti od bh privatnog sektora, na isti način na koji je Kina učila od svojih azijskih tržišnih takmaca.
Dragan S. Jović*
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
