Mi u Bosni i Hercegovini nemamo razvijenu naviku da imenujemo ekonomske periode kroz koje naša ekonomija prolazi, a ako to i činimo onda ih vremenski ne ograničavamo, ili ih do krajnjih granica uopštavamo. Dalje od pojmova finansijska kriza ili globalna ekonomsko-finansijska kriza, za period od 2007.g. tj. 2008.g., bh ekonomska struka još uvijek otišla nije. Iako smo već prilično poodmakli u izgradnji kapitalističkog sistema društveno-ekonomskih odnosa još uvijek nismo usvojili rječnik karakterističan za kretanje kapitalističke privrede u ciklusima koji su naliki na sinusoidi. Pojam recesija se vrlo stidljivo pominje kao da nikada recesija Bosnu ni pohodila nije.
Zapad je u pogledu analize poslovnih ciklusa kudikamo pedantniji od BiH, jer je podešavanje ekonomske politike djelu ciklusa kroz koji ekonomija prolazi ključno u svakom kapitalističkom društvu. U posljednjih par mjeseci se u EU intezivno raspravlja ne o dolasku recesije, jer je ona izvjesna, već o godini u kojoj će se ona desiti, a u međuvremenu četvrta ekonomija EU i treća po veličini ekonomija zone eura se od kraja 2018. godine nalazi u recesiji (vidjeti grafikon).
Recesija je vrlo širok pojam (ona ne mora čak ni da uključi pad BDP-a, a obuhvata još četiri varijable osim BDP-a), njena najegzaktnija definicija je pad realnog BDP dva kvartala uzastopnu (u odnosu na prethodne kvartale). Po ovoj, tehničkoj definiciji recesije, italijanska ekonomija je u recesiji od kraja 2018.godine. Njen BDP se smanjuje već drugi kvartal uzastopno, nakon pada od -0,13%, uslijedio je pad od -0,22%. Njemačka ekonomija je u trećem kvartalu 2018.g. doživjela kontrakciju (-0,2%), a za dlaku je izbjegla recesiju jer je njena ekonomija u zadnjem kvartalu 2018.g. ipak “porasla” i to za 0,02%. Kako rast u zoni eura usporava već od polovine 2017. godine, recesija u Italiji predstavlja veliki problem za zonu eura (ali i BiH) iz više razloga.
Javni dug u Italiji je vrlo visok (133% BDP-a), a kako se on izražava u odnosu na BDP, pad BDP-a povećava italijanski javni dug (i budžetski deficit), makar on apsolutno ostao isti. Rast javnog duga povećava troškove (kamata) njegovog i finansiranja i refinansiranja u srednjem roku (sve ostalo jednako). Najveći vlasnici/povjerioci italijanskog javnog duga su italijanske banke i ECB. Sa rastom javnog duga i rastom kamatne stope na javni dug raste vjerovatnoća da Italija neće moći servisirati obaveze po rastućem javnom dugu. Nelikvidnost italijanskog budžeta je automatski i nelikvidnost banaka, a ona proizvodi nelikvidnost deponenata i štediša. Sa rastom kamatnih stopa na javni dug padaju cijene postojećih obveznica koje su kupljene od strane banaka, a što ih izlaže gubicima i potrebama dokapitalizacije i/ili smanjenja kreditnog rasta. Ovo su krajnje pesimistični scenarii, ali investitori i ekonomisti tako razmišljaju. Pred Rimom ovaj put nije Hanibal, nije ni recesija, ona je već tu, a problemi u ovako velikoj ekonomiji nikada ne ostaju unutar njenih granica … Recesija je pred vratima Evrope.
Ovo je evropski kontekst talijanske recesije, a postoji naravno i bosanskohercegovački. Ne radi se ovdje samo o uticaju italijanske recesije na bh izvoz u Italiju koje je drugo ili treće bh izvozno tržište o čemu sam ranije pisao.
Rast kamatne stope na italijanski javni dug se mora ako ne u kratkom roku (do godinu dana), onda sigurno u srednjem roku (između jedne i tri godine), odraziti na rast kamatnih stopa na javni dug bh entiteta, bez obzira na visoku likvidnost bh banaka i istorijski najniže kamatne stope na javni dug (Federacija BiH). Promjena percepcije rizika ulaganja u javni dug Italije mjenja i doživljaj rizika ulaganja u javni dug drugih evropskih zemalja koje imaju hronični deficit tekućeg računa, tj. koje sopstveni rast finansiraju uvozom ino štednje, a u te zemlje spada i BiH.
Pored toga na području BiH su prisutne talijanske bankarske grupacije. Problemi u poslovanju banaki majki u Italiji se moraju reflektovati na poslovanje njihovih kćerki u BiH, a uvijek postoji i tzv. rizik brenda tj. reputacioni rizik. Pogoršanje reputacije/imidža banke majke, pogoršava imidž banke djeteta u BiH, bez obzira na kvalitet njegovih bilansa (o ovome više kasnije).
Jedno globalno istraživanje (CNBC Global CFO Survey) poručuje da 100% korporacija smatra da u 2019. godini neće biti recesije u SAD. Prema drugoj anketi 75% ispitanika smatra da će se recesija desiti do 2021.godine u SAD, a 10% ispitanika smatra da je vjerovatnoća recesije u 2019.g. 10%.
Zona eura je u posljednjih 10 godina prošla kroz dvije recesije. Prva je trajala 15 mjeseci (Q2 2008-Q2 2009.), a druga 18 mjeseci (Q4 2011-Q1 2013.) i uvijek su se one negativno odražavale na BiH kroz usporavanje kreditnog rasta i pad BDP-a.
Svaka država koja se suočava sa recesijom sačinjava jedinstvenu anticikličnu ekonomsku politiku, tj. jedinstven miks instrumenata monetarne i fiskalne politike koji ublažavaju negativne efekte recesije koja se ne može izbjeći. Ja sam implicitno predložio jedna novi model bh monetarne politike koji se može primjeniti i u recesiji. A postoji i nešto što se uopšteno zove profilaksa tj. zaštitna mjera/zaštitne mjere za sprječavanje neke opasnosti ili ublažavanje negativnih efekata sigurnog događaja koji se očekuje, poput recesije.
Dragan S. Jović*
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
