Fiksni devizni kurs domaće valute u odnosu na evro (EURBAM = 1,955830 ) stvara privid da nije bitno u kojoj se valuti BiH tj. njeni entiteti zadužuju. U strukturi bh ukupnog duga preovladava spoljni dug (vidjeti grafikon), a to predstavlja dug u devizama, tj. stranim sredstvima plaćanja. Zato podijela na unutrašnji i spoljni dug predstavlja zapravo pokazatelj devizne strukture bh ukupnog duga.
BiH se zadužuje u devizama da bi trošila u konvertibilnim markama. Na kraju 2017.godine spoljni/devizni dug je 69% ukupnog duga. Spoljni dug se vraća u devizama, a da bi se došlo do deviza one se moraju ili kupiti, ili zaraditi kroz izvoz, ili dobiti kroz novo ino zaduživanje. Na dolarskom djelu duga BiH se u slučaju jačanja dolara u odnosu na evro uvijek izlaže rastu troškova servisiranja duga preračunato u konvertibilne marke.
Da bi se vratio unutrašnji dug ne moraju se ni kupovati ni posjedovati devize. Unutrašnji dug se izmiruje u domaćoj valuti koju emituje CBBiH, ali i bh komercijalne banke.
Unutrašnji dug se vraća bh pravnim licima, a zarada na kamati za razliku od spoljnjeg duga ostaje u BiH. Relativni rast unutrašnjeg duga znači rast tražnje za konvertibilnom markom i na kraju rast emisione dobiti (dobiti CBBiH), jer CBBiH emituje konvertibilne marke. Emisiona dobit se jednim djelom raspodijeljuje u bh budžet.
Ovo su neki od razloga za relativno smanjenje spoljnjeg i relativni rast unutrašnjeg duga, ali kako to i postići?
Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) je emitovala dinarske obveznice na osnovu kojih daje dinarske kredite u Srbiji, a tražnja za obveznicama je visoka. Ako ova opcija postoji za Srbiju, ali i u Jermeniji, Gruziji, Mađarskoj, Rumuniji i Rusiji, onda ona mora postojati i za BiH tj. njene entitete. Sve ove zemlje imaju varijabilne devizne kurseve, za razliku od BiH koja ima fiksni i to bi mogla biti prednost BiH u ovoj vrsti finansijskog aranžmana.
Znači jedna od opcija je da se ino kreditorima Bosne i Hercegovine (Svjetska banka, EBRD, MMF) ponudi varijanta finansiranja bh entiteta u domaćoj valuti. EBRD emituju npr. obveznice na BLSE/SASE u konvertibilnim markama, a kupuju ih domaći povjerioci, a onda EBRD direktno uzajmljuje entitetima. Dugovi se vraćaju u domaćoj, a ne stranoj valuti i učešće stranog duga pada.
Druga varijante je da međunarodne finansijske ustanove kupe obveznice bh banaka koje su emitovane u konvertibilnim markama, a da bh banke kreditiraju bh entitete.
Treća opcija je da banke (posebno one sa sjedištem u FBiH) i investicioni fondovi i osiguravajuća društva direktno povećaju svoju izloženost prema bh. entitetima, na račun smanjenja spoljnjog duga.
Četvrta varijanta je da se u kreditiranje bh. entiteta uključi Centralna banka BiH, ali ne kao prvi kupac (primarno tržište), već kao kao drugi kupac (sekundarno tržište). U tom slučaju struktura aktive BiH se jednim djelom transformiše u potraživanja u domaćoj valuti, a devizne rezerve CBBiH se smanjuju.
Peta, najzdravija varijanta smanjenja spoljnjog duga, je puna posvećenost kreatora bh ekonomske politike izvozno-orijentisanoj strategiji ekonomskog rasta uz istovremeno ograničavanje rasta neproduktivnog djela bh javnog sektora.
Prvi korak ka petoj varijanti je da bh vlada (Savjet ministara) donose odluku o izvozno-orijentisanoj strategiji ekonomskog rasta (eng. export-led growth) čime bi se de jure stavila van snage “uvozna strategija ekonomskog rasta i razvoja” koja nikada nije usvojena, ali de facto postoji.
Izvozno vijeće BiH je ustanovljeno odlukom Savjeta ministara, ali to nije i odluka o izvozno-orijentisanoj strategiji ekonomskog rasta BiH, već samo odluka o formalnoj podršci izvozu.
Kada Savjet ministara Bosne i Hercegovine jednom prelomi, to će označiti početak ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine i prilagođavanje svih ekonomskih politika izvozu kao glavnom sredstvu za ostvarivanje ekonomskog rasta i razvoja. Monetarna i dio fiskalne politike (indirektni porezi) su na državnom nivou i zato je bitno da Savjet ministara BiH (a ne bilo koja entitetska ili kantonalna vlada) odluči da je izvoz ključ rasta i razvoja.
Dok se to ne desi BiH će i dalje, kao i u zadnjih 20 godina, de facto i prećutno voditi “uvozno-orjentisanu ekonomsku politiku” što je oblik antirazvojne ekonomske politike, jer vodi kumuliranju spoljnjeg duga i/ili privrednoj stagnaciji.
Samo ako među strategijama bh ekonomske politike bude rast izvoza spoljni dug može biti relativno smanjen i/ili preveden u unutrašnji dug. Sve ostalo je privid.
Dragan S. Jović*
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
