Kapital može biti u državnoj, privatnoj ili zadružnoj svojini, pa pojam kapitalistička klasa nije nužno vezan samo za fizička lica. U pojedinim kapitalističkim državama često je najveći kapitalista sama država.
Položaj radničke klase Republike Srpske je u 2018.g. značajno bolji u odnosu na 2005.g. mjereno udjelom bruto plata/kompenzacija u bruto domaćem proizvodu (vidjeti crvenu liniju na grafikon).
Međutim, u odnosu na zenit 2012.g., u 2018.g. dolazi do relativnog smanjenja imovine radničke klase, a smanjeni su i udjeli poreza na proizvode umanjenog za subvencije (plava linija) kao i potrošnja fiksnog kapitala u BDP-u (zelena linija).
U šestogodišnjem periodu radnička klasa je na “gubitku” 5 procentnih poena (49,5%-44,5%), udjel amortizacije (potrošnje fiksnog kapitala) manji je za 1,5 p.p, a i porezi na proizvode umanjeni za subvencije su blago nazadovali, za 0,8 p.p.
Jedini dobitnik u ovome periodu su u prosjeku vlasnici kapitala (neto operativni višak i neto mješoviti dohodak), jer se njihov udjel u BDP-u sa 17,4% (2012.g.) povećao na 24,7% (2018.) tj. za cijela 7,3 procentna poena (5+1,5+0,8).
Vlasnici kapitala (tj. vlasnici kapitala u privrednim duštvima i u ostalim poslovnim oblicima) imaju, u prosjeku, direktnu i indirektnu kontrolu nad upotrebom fiksnog kapitala, tj. određuju brzinu/obim amortizacije/potrošnje fiksnog kapitala (oprema, mašine, objekti) i stopu investicija, ali i veličinu bruto dobiti (što je približni sinonim za neto operativni višak i neto mješoviti dohodak).
Ako se manje investira smanjuje se amortizacija fiksnog kapitala, a amortizacija fiksnog kapitala se smanjuje i ako se iz amortizacionog fonda koji služi za zanavljanje osnovnih sredstava, novčana sredstva preliju ili radničkoj klasi (plate/kompenzaciji) ili kapitalističkoj klasi.
Pomjerenje u korist bruto dobiti (siva linija), a na štetu amortizacije (zelena linija) je očigledan, sa tim da je najviše zagrabljeno iz plata (crvena linija).
Početkom 80-ih godina prošlog vijeka započeo je proces prelijevanja novčanih sredstava iz amortizacije (amortizacioni fond) u plate radnika (ali i njen “nestanak” zbog visoke inflacije!) što je istovremno vodilo ka smanjenju stope investiranja.
Od 2012.godine amortizacija se ne prelijeva radničkoj klasi, već zajedno sa jednim dijelom plata, u prosjeku, pada u ruke klase vlasnika kapitala, a i države/entiteta, jer entitet oporezuje bruto dobit.
Ovakve odnose u raspodjeli BDP-a pogrešno je tumačiti kao poboljšanje položaja kapitalističke klase u odnosu na položaj radničke klase, jer će relativno smanjenje amortizacije i plata na kraju skupo stajati vlasnike kapitala. Manja amortizacija, manja ulaganja u mašine, manja proizvodnja, manji prihodi, manja dobit, manja sposobnost izmirivanja novčanih obaveza. Ko će otkupljivati proizvodnju i kreirati budžetske prihode, ako se plate smanjuju, a javni dug i privatni dug (krediti) su relativno visoki?
Da bi se ispravno protumačilo pomjeranje raspodijele BDP-a u korist kapitalista treba odgovoriti na pitanje zašto se vlasnicima kapitala sve manje isplati ulaganje u osnovna sredstva, iako je proširena reprodukcija/proizvodnja suština kapitalističkog sistema društveno-ekonomskih odnosa?
Bez rasta amortizacije nema povećanog ulaganja u osnovna sredstva (opreme, mašine) tj. nema proširene reprodukcije, a bez proširene reprodukcije nema ekonomskog razvoja.
Koji su to elementi našeg ekonomskog sistema koji sprječavaju da ulaganja u osnovna sredstva budu rentabilna, tj. da povrate uložena sredstva i odbace dobit?
Da li su glavni instrumenti ekonomske politike neophodni za popravku ekonomskog sistema Srpske uopšte u nadležnosti Vlade Republike Srpske?
Kapitalizama ima različitih. Onaj ka kojem bh državljani hrle se zove rajnski kapitalizam (po rjeci Rajni), a njemački privredni model se naziva Soziale Marktwirtschaft – društvena/socijalna tržišna privreda.
U pravu je Vlada Republike Srpske kada planira promjenu plata u državnom/javnom sektoru, ali treba razmišljati i o visini plata u privatnom sektoru (u skladu sa ustavnim i zakonskim načelom nediskriminacije), kao i o amortizaciji, ali i o posljedicama rasta ukupne potrošnje (usljed rasta plata) na spoljnotrgovinski saldo.
Nije u pravu Vlada Republike Srpske ako ne razmišlja na koje proizvode i usluge će se planirani prirast plata u javnom sektoru izliti/potrošiti.
Kakav treba biti odnos u trouglu plate-dobit-amortizacija je vječito pitanje svih ekonomskih sistema.
Dragan S. Jović*
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
