Bez kiseonika

Kad ne bi bilo radničkih doznaka iz inostranstva, kredita MMF-a i ostalih ino finansijskih ustanova, ulaza stranog kapitala u BiH kroz direktne i portfolio investicije  i kroz davanje stranih kredita bh bankama i preduzećima bosanskohercegovački spoljnotrgovinski sektor bi već odavno ostao bez deviza tj. bez kiseonika.

Prosječno u zadnjih 14 godina (2005-2018.) bh spoljnotrgovinski  sektor svake godine  potroši prosječno 4 milijarde evra   više nego što zaradi, a kumulativni deficit je 55 milijardi EUR , što je oko 3 put veće od BDP-a BiH za 2018.g. (vidjeti grafikon).

Jedan od uzroka je stalno veća ukupna potrošnja od ukupne proizvodnje tj. tvrdoglavo odbijanje potrošnje da se smanji.

Devalvirati devizni kurs da bi se podstakao izvoz i smanjio uvoz (pa samim tim i jedan dio potrošnje) se ne može,  pa izgleda kao da nema izlaza?

BH skupština je dala bh komercijalnim bankama pravo da kroz proviziju na kupoprodaju evra odlučuju o de fakto stepenu apresijacije, depresijacije službenog deviznog kursa EUR/KM (1:1.95583) i prema tome  to pravo može dodijeliti i sama sebi.

Izmjenom Zakona  o CBBiH bh skupština može kazati da se izvoznici kada prodaju devize stečene izvozom imaju osloboditi od plaćanja provizije na prodaju deviza banci. Isto tako kroz pravnu normu bh skupština može nametnuti veće obavezne provizije za kupovinu deviza koje služe za uvoz onih ino roba koje su direktna konkurencija proizvodnji  bh industrijskim preduzećima.

Zakonsko/obavezno odsustvo provizije za otkup deviza  od izvoznika je jednako smanjenju troškova izvoznika,  dok uvođenje obavezne provizije pri prodaji deviza uvoznicima povećava troškove/cijenu uvoza što smanjuje  tražnju za uvezenim robama na domaćem tržištu.

Preko provizija  na kupoprodaju EUR bh parlament može pogodovati izvoznicima i diskriminisati uvoznike, jer provizija na kupovinu deviza za uvoznike znači depresijacija KM  i poskupljivanje  uvoza, a to bi trebalo početi popravljati spoljnotrgovinski saldo.

Može se dakle  početi od provizije koja bi za izvoznike bila 0%, a za uvoznike 1%, a  pošto bh parlament želi brz oporavak izvoza, ovih 1% bh parlament bi vjerovatno poželio doznačiti izvoznom  sektoru?

Ako se 50% uvoza optereti sa obaveznom-zakonskom provizijom od samo 1% za kupovinu deviza zbog uvoza to bi na godišnjem nivou iznosilo oko 90 miliona KM (17,9 mlrd. KM*0,5*0,01), koje se mogu  staviti na raspolaganje izvoznom sektoru za različite namjene, ali uvijek u  cilju povećanja eurske vrijednosti izvoza.

Ukoliko bh parlament ne želi da ima zakonom tačno određene službene devizne kurseve za pojedine vrste transakcija (sistem višestrukih deviznih kurseva), do njih  može doći indirektno preko zakonskog određivanja provizija za kupoprodaju evra za izvoznike i uvoznike na prethodno opisani način. 

Državni sistem višestrukih deviznih kurseva je imala i Jugoslavija nakon II s.r., a i američki ekonomista Milton Fridman tvrdi da su  SAD tokom 70-ih godina prošlog vijeka bile de fakto u režimu višestrukih deviznih kurseva.

U državnom sistemu višestrukih deviznih kurseva, devizne kurseve određuje neki državni organ ili ogranak vlasti. U državnom sistemu višestrukih deviznih kurseva uvijek je jedan kurs službeni/glavni/centralni.

Od 1997.g., ukupno 24 godine, politika deviznog kursa  nije korištena da bi se stanje u bh spoljnoj trgovini izmjenilo, tj. popravilo. 

Da li je došlo vrijeme da se sa takvom politikom započne?

Dragan S. Jović*

*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.