Od kako je primjena međunarodnog standarda finansijskog izvještavanja MSFI9, postala obavezna (od 1.1.2018. godine), finansijske institucije imaju obavezu obračunavanja očekivanih kreditnih gubitaka (engl. Expected Credit Losses, ECL).
MSFI9 kaže: ECL = EAD x LGD x PD. To znači da se očekivani kreditni gubici (ECL) obračunavaju kao umnožak izloženosti povjerioca prema dužniku (engl. Exposure at Default, EAD), procijenjenog gubitka povjerioca u slučaju neizmirenja obaveza dužnika (engl. Loss Given Default, LGD) i vjerovatnoće neizmirenja obaveza dužnika (engl. Probability of Default, PD).
EAD je knjigovodstvena vrijednost finansijskog instrumenta, odnosno knjigovodstveno stanje, iskazano u domaćoj valuti na izvještajni datum.
Za LGD se može koristiti konstantna vrijednost jednogodišnjeg LGD-a u iznosu od 45% u skladu s članom 161. Uredbe 575/2013 Evropskog parlamenta i Vijeća od 26.06.2013. godine (CRR).
Vrijednost PD izračunava se na osnovu raspoloživih poodataka na osnovu kojih se može ocijeniti kreditna sposobnost dužnika i obično se izražava u procentima (budući da se radi o vjerovatnoći).
Ukoliko dužnik, ima dodijeljenu ocjenu kreditnog rejtinga (engl. credit rating grade) od strane agencije za dodjelu kreditnih rejtinga (engl. credit rating agency), podaci vezani za nivo ocjene kreditnog rejtinga mogu poslužiti za izračunavanje PD.
Jedna od često korišćenih mogućnosti za izračunavanje vjerovatnoća kašnjenja u izmirenju obaveza dužnika koji ima dodijeljen kreditni rejting od strane barem jedne rejting agencije je primjena podataka o istorijskoj stopi neizmirenja obaveza, koja se objavljuje po nivoima kreditnih rejtinga: AAA (Aaa), AA(Aa), A (A), BBB (Baa), BB (Ba), B (B) i CCCC/C (Caa/Ca).
Takvi podaci dostupni su u tranzicionim matricama (engl. Credit Rating Migration Matrices, Transition Matrices) koje objavljuju agencije za ocjenu kreditnog rejtinga.
Najpoznatije agencije za ocjenu kreditnog rejtinga su Standard and Poor’s (preko 40% udjela na globalnom tržištu), Moody’s (oko 40% tržišnog udjela) i Fitch Ratings (oko 15% tržišnog udjela).
Tranzicione matrice pokazuju da vjerovatnoća neizmirenja obaveza dužnika eksponecijalno raste kako nivo njihovog kreditnog rejtinga opada (vidjeti grafikon iznad).
Primjera radi, vjerovatnoća da korporacija rejtinga BBB ne izmiri obavezu oko pet puta je viša od vjerovatnoće neizmirenja obaveze korporacije rejtinga AA u jednakom budućem periodu.
U tom kontekstu se posmatraju i aktivnosti rejting agencija.
Ukoliko je rejting agencija smanjila kreditni rejting korporacije, to treba tumačiti kao objavu da je agencija ustanovila da se osjetno povećala vjerovatnoća neizmirenja obaveza te korporacije prema njenim povjeriocima. Povećanje rejtinga znači da je procijenjeno da je vjerovatnoća neizmirenja obaveze osjetno smanjena.
Osim toga, vjerovatnoće neizmirenja obaveza dužnika se povećava ukoliko se vjerovatnoća neizmirenja posmatra u dužem roku (npr. vjerovatnoća neizmirenja obaveze korporacije istog kreditnog rejtinga u narednih 10 godina mnogo je viša od vjerovatnoće neizmirenja obaveza u narednih godinu dana.
Pantić Vidosav*
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
