Jare, ali ne i pare

Srpska je 14.aprila ove godine emitovala petogodišnje obveznice.  Prodala je ispod 50% obveznica koje je nudila, a kamatna stopa je porasla na 3% (sa 2%).

Dio tržišta i javnosti smatra da banke ne žele više da kreditiraju Srpsku!?

Da li je Srpska mogla dobiti više od 50% kredita koji je tražila i da li je kamatna  stopa od 3% visoka, niska ili možda potaman?

Cijenu javnog duga bi, u tržišnim uslovima, trebao određivati kreditni rejting, koji po gruboj i osnovnoj podjeli može biti investicioni i špekulativni.

Kada neko kupuje Njemačke obveznice on investira, jer iako će možda platiti negativnu kamatnu stopu, povrat ostatka glavnice mu je zagarantovan. 

Kod investicija u zemlje kojima su međunarodne agencije dodijelile špekulativni rejting, a u koje spada BiH, pa  samim tim i Srpska kao njen dio,  davanje kredita/kupovina obveznica je jedna vrsta špekulacije (vidjeti grafikon), jer je povrat uloženog novca značajno neizvjesniji od ulaganja u Njemačke obveznice.

Veća neizvjesnost ulaganja, vodi većem riziku, a preuzimanje većeg rizika zahtjeva nagradu, tj. premiju za preuzeti rizik i na kraju veću kamatnu stopu.

Ali ipak,  u poređenju sa ostalim zemljama koje kao i BiH/Srpska imaju špekulativni kreditni rejting “B” (Šri Lanka, Egipat, Uganda) Srpska je u aprilskoj emisiji dobila  značajno nižu i nominalnu i realnu (korigovanu za inflaciju) kamatnu stopu, ali nije dobila sav kredit koji je tražila.

Objašnjenje ovoga prividnog paradoksa je vrlo jednostavno i ono, u  trenutku emisije obveznica, nije apsolutno imalo  nikakve veze  sa povjerenjem banaka  u sposobnost  srpskog budžeta da izmiri obaveze po uzetim kreditima.

U prospektu emisije, a on sadrži sve bitne elemente emisije, Srpska je ponudila kamatnu stopu od 2%.

Tokom aukcije (prodaje obveznica) uneseni su kupovni nalozi od kojih je ogromna većina tražila kamatnu stopu od 3% i iznad 3%.

Nakon unosa kupovnih nalogu, uslijedio je unos prodajnog naloga (300.000 obveznica nominalne vrijednosti od 1.000 KM).

Srpska se našla u velikoj dilemi.

Ako želi da dobije što više novca, mora prihvatiti značajno višu kamatnu stopu od 3%, koja  bi važila  i sljedeći dan aukcije.

A ako želi da kamatna stopa bude 3%, ili niža, neće  uspjeti dobiti sav novac koji traži.

Srpska, tj. preciznije Ministarstvo  finansija Republike Srpske, je izabralo drugu opciju – kamatnu stopu od 3% i samo oko 50% traženog novca.

Taj  dan je realizovano oko 45%, a sljedeći dan još par procenata emisije, jer je kamatna stopa bila preniska za rizik ulaganja u javni dug Srpske.

Srpska je dobila jare, ali ne i pare, jer u ovako dubokoj krizi u kojoj se nalazimo za zemlje poput BiH na finansijskom tržištu više nije  u ponudi opcija “i jare i  pare”.

Uvijek postoji kamatna stopa koja čisti tržište – zajmoprimac dobija sav novac koji traži, a zajmodavac kamatnu stopu koju zahtjeva.

U  narednim emisijama Ministarstvo finansija Republike Srpske  će ponovo biti pred odlukom, šta  mu je bitnije,  novac, ili cijena novca.

Ministarstvo finansija Republike Srpske nije krivo za pandemiju i njene posljedice, od kojih je na finansijskom tržištu najvidljiviji rast kamatnih  stopa na javni dug.

Tržište ima svoje zakone.

Treba progutati knedlu  i prihvatiti višu kamatnu stopu.

Kada se gasi požar za cijenu vode se ne pita.

Viša kamatna stopa na javni dug zemlje sa špekulativnim kreditnim rejtingom u uslovima ogromnih globalnih i regionalnih ekonomskih poremećaja nije poraz, već realnost.

I Republika Srpska i  Federacija Bosne i Hercegovine su godinama imale nisku kamatnu stopu na javni dug, koju po kreditnom rejtingu nisu zaslužile.

Naše banke pozajmljuju velikim djelom od naših građana i njihovim novcem kupuju obveznice. 

Ako kamatna stopa bude dovoljno  visoka, i ako se plan otplate obveznica prilagodi investitorima, u finansiranje javog duga bh entiteta bi se mogli uključiti i direktno građani, jer oni raspolažu sa 13,4 milijarde KM depozita u bankama.

A i u entitetske  javne dugove još uvijek nisu ulagale baš sve banke  iz Bosne i Hercegovine.

Dragan S. Jović*

*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.