Na korak do obale

Probijanje rokova, plaćanje entitetskih budžeta prema dobavljačima je način poslovanja koji je već godinama karakteristika domaćih dužničko-povjerilačkih odnosa između javnog i privatnog sektora.

U međunarodnim finansijama nepoštovanje ugovorenih rokova plaćanja se izjednačava sa difoltom ili de fakto državnim bankrotom.

Odlaganje (reprogram) plaćanja dijela obaveza prema dijelu ino kreditora Bosne i Hercegovine (665 miliona KM), kao i potencijalni dogovoreni moratorijum na dospjele obaveze koji se spominju u prijedlozima najviših bh izvršnih organa, bi moglo biti izbjegnuto između ostaloga i zato što BiH ima obilje direktnih/indirektnih i eksplicitnih i implicitnih finansijskih izvora za njihovo finansiranje.

Kredit MMF-a (vidjeti grafikon) koji će BiH uskoro dobiti se ne može koristiti za direktno zatvaranje duga prema ino povjeriocima, ali on indirektno, kroz finansiranje domaće javne potrošnje, pomaže održavanju ino likvidnosti BiH.

Kredit MMF isključuje slobodne devizne rezerve CBBiH kao izvor finansiranja, jer se BiH u pismu namjera koje je 6. aprila o.g. upućeno MMF-u obavezala da CBBiH neće davati kredite, ako dobije kredit od MMF-a.

Kako je CBBiH čuvar devizne likvidnosti, svaki kredit u KM koji bilo koje bh pravno ili fizičo lice da javnom sektoru može odmah, bez provizije, preko CBBiH biti konvertovan u devizu i iskorišten za izmirenje ino obaveza.

Kamatne stope u inostranstvu (zona evra) za nefinansijski sektor (stanovništvo i privreda) su značajno niže od domaćih i viškovi deviza koje bh banke drže kod stranih banaka (neto strana aktiva bh banaka) imaju profitni motiv za pretvaranje u konvertibilnu marku i za kreditiranje entitetskih budžeta.

„Kazna za parkiranje novac“ kod CBBiH (naknada na višak iznad obavezne rezerve) i kod ino banaka je za bh banke gotovo ista i ako se razlika između domaćih i stranih kamatnih stopa (na kredite privredi, stanovništvu i javnom sektoru) bude i dalje povećavala (što se posebno može očekivati nakon ukidanja vanrednog stanja) i ovaj dio KM likvidnosti naših banaka (višak rezervi) može uskoro jednim dijelom biti transformisan u kredite javnom sektoru.

Prijedlozi bh komercijalnim bankama da povuku određene poslovne poteze, tj. da u našem slučaju kreditiraju javni sektor nije bosanskohercegovački izum,  a ni vrhunski dokaz slabosti bh javnih finansija.

Taj instrument monetarne politike se stručno naziva moralno ubjeđivanje (eng. moral suasion), a razlika u odnosu na anglo-saksonsko-germansku praksu je ta što kod njih ubjeđuje centralna banka (vrlo često guverner lično), a kod nas to čine najviše figure u ministarstvima finansija.

U svakoj zemlji sektor stanovništva, u prosjeku, ima najveću finansijsku vitalnost, a tako je i u BiH.

Bosanskohercegovački građanin/seljak kod bh banaka ima 9,9 mlrd. kredita, njegovi depoziti i štednja su 13,4 mlrd. KM i ta razlika od 3,5 mlrd. nam kazuje da je on neto povjerilac bh banaka i to u relativnom iznosu od 10,5% BDP (3,5/33,4).

Naravno, kada bh građanin/seljak posuđuje entitetu/državi kreditni potencijal banaka bi se trebao smanjiti, ako entiteti/država uzajmljuju da bi izmirili obaveze po ino dugu.

Neiskusni i loši plivači kao i osobe sklone panici, vrlo često ostaju bez kiseonika u plićaku, na par koraka do obale.

Ako bi se ovo, u finansijskom smislu, desilo Bosni i Hercegovini i/ili nekom njenom entitetu to bi bio ne samo veliki poraz naše ekonomske politike, već i generalno naše ekonomsko-bankarske struke.

Finansijska sudba BiH zavisi od stručnih kapaciteta i karakternih profila onih osoba koje u entitetskim i državnim ministarstvima finansija i entitetskim agencijama za bankarstvo, što direktno, što indirektno, kroje izvore finansiranja za bh javni sektor.

Ako oni budu loši krojači, udaljenost od obale neće biti dio naše sudbe, već usuda.

Predstavljene kreditne opcije su alternative i za finansiranje unutrašnjeg javnog duga.  

 Dragan S. Jović*

*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.