Posipanje pepelom

Kriza javnog duga je ponovo zakucala na vrata Evrope, a žrtve nisu samo zemlje Balkana, već kao  tokom i nakon globalne ekonomsko-finansijske krize (2008-2009.) ekonomije zone evra.

Italijanski javni dug raste, BDP pada, snižava se i kreditni rejting italijanske ekonomije, ali ipak Italija se i dalje zahvaljujući kreditima Evropske centralne banke zadužuje po kamatnoj stopi od oko 2%, ili ispod 2%!

Od pojave pandemije na vratima Rima samo je polovinom marta  prinos bio iznad 2%, “zahvaljujući” izjavi predsjednika ECB gospođe Kristin Lagard.

Kada je virus sa povratkom lasta sa juga krenuo u svoju talijansku odiseju investitori su postali nervozni, jer ih je usporavanje i obustavljanje dijela italijanskih ekonomskih aktivnosti podsjetilo da je Italija visoko zadužena zemlja.

Razlika u kamatnoj stopi koje plaća njemačka i talijanska država je bila pod pritiskom (vidjeti grafikon), a na talijanski vapaj za kreditima ECB, predsjednik ECB je odgovorio “da nije posao ECB da smanjuje razliku u kamatnim stopama ” koju Italija plaća u odnosu na Njemačku i da mandat ECB nije da pomaže stabilnosti tržišta javnog duga zemalja u zagrljaju pandemije.

Ionako nervozni vlasnici talijanskih obveznica su počeli panično prodavati obveznice i obarati njihovu cijenu, što je dovelo do rasta stope prinosa/kamatne stope (kamatna stopa i cijena obveznica se kreću u suprotnim smjerovima).

Da bi ubijedila tržište da ECB ne planira da pusti Italiju niz vodu predjsednik ECB gospođa Lagard se morala javno izviniti.

Nakon “posipanja pepelom” stopa prinosa je i dalje par dana rasla, jer je tržište čekalo djela, tj. kupovinu talijanskih obveznica od strane ECB, a nakon toga kamatna stopa je počela opadati i ustalila se ponovo na nivou ispod 2%, mada je još uvijek viša u odnosu na predkrizni nivo (sličnim putem prošla je i Grčka).

Opisani martovski događaj pokazuje svu silinu moći centralnih banaka, ali i njihovu krajnju nemoć – jedna svjetska kreditna agencija (Fitch) je ovih dana snizila kreditni rejting Italije.

Kada centralna banka posuđuje novac ona može uticati na kamatnu stopu javnog duga, ali i pri niskim kamatnim stopama dug raste, što uz pad BDP-a (zbog zatvaranje pojedinih djelatnosti i smanjenju tražnje za italijanskim izvozom) vodi i ka relativnom rastu državnog duga (javni dug/BDP), a to je noćna mora i za talijanski budžet i za investitore u talijanski javni dug.

Komuniciranje monetarne politike je uvijek, a pogotovo u krizi, izuzetno značajan instrument monetarne politike.

Kada predsjednik ECB govori (ili guverner bilo koje centralne banke) finansijsko tržište, a posebno kreditori/povjerioci države privremeneo “zaustave rad srca” da bi što bolje čuli sve saopštene riječi i poruke koje se odašilju, a onda reaguju u skladu sa onima što im je poručeno.

Sa riječima se mora oprezno sa njima se gradi, ali i razgrađuje.

Poruka gđe Lagard je bila negativna i investitoru su počeli masovno podavati obveznice/bježati od italijanskog duga, a kada su njihove uši čule ugodan zvuk izvinjenja, povjerenje, ali samo djelimično (!), se počelo vraćati.

Iz ovakve rekacije tržišta možemo izvući još najmanje tri pouke …

I predstavnici ECB-a (generalno centralnih banaka) griješe, ali i priznaju greške.

Jednom izgubljeno povjerenje se uvijek teško vraća i zato predstavnici centralnih banaka moraju biti vrlo oprezni, odmjereni i konzervativni u javnim nastupima.

I posipanje pepelom je ponekad vrlo koristan, ali i nužan, instrument monetarne tj. ekonomske politike.

 Dragan S. Jović*

*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.