Epidemiološka bomba koja je eksplodirala širom svijeta nakon ukidanja restriktivnih mjera uzbudila je duhove kako stručne tako i šire javnosti.
Nakon mjeseci strogog sprovođenja epidemioloških mjera i utrkivanja mnogih svjetskih vlada koja će brže i efikasnije sprovesti rigorozne mjere došli smo u situaciju u kojoj ni struka ni stanovništvo nisu više sigurni kako treba da se ponašaju.
Sa stanovišta struke porast broja zaraženih osoba nikako nije nešto čemu se većina epidemiologa nadala.
Njihova obećanja koja su davali stanovništvu da će nakon sprovođenja i ukidanja epidemioloških mjera zaraza nestati, pala su u vodu. Prema WHO broj zaraženih obara rekorde svakim novim danom što možemo vidjeti iz grafikona ispod.
Nagli porast počinje u junu što se otprilike poklapa sa ukidanjem mjera i otvaranjem granica u Evropi ali i širenjem virusa po Sjedinjenim američkim državama ( USA ) .
Postavlja se pitanje zašto je to tako i da li se novonastala situacija mogla spriječiti?
Mnogo je faktora uticalo na takav razvoj situacije, ja ću razmotriti možda i dva ključna razloga za takav ishod.
Prvi je taj što je većina država striktne epidemiološke mjere uvela prerano.
Broj zaraženih nije bio veliki u trenutku kad su uvedene mjere (vidjeti grafikon), mjere su se uglavnom uvodile sa velikim osvrtom na poteze susjednih država, podsjetiću da su škole u Banjaluci zatvorene nakon dva pozitivna testa na koronu.
Većina zemalja je uvodila zabrane kretanja, policijske časove, zatvarala granice što je naravno dalo efekta u suzbijanju zaraze, ispostaviće se privremeno.
Dnevni broj novih slučajeva zaraze sa Covid-19 na globalnom nivou
Izvor: WHO.
Drugi razlog je što kod određenog broja ljudi infekcija korona virusom prolazi asimptomatski te oni na taj način postaju prenosioci virusa a da tog nisu ni sami svjesni.
Noćna mora svakog epidemiologa.
Takvi ljudi šire zarazu među stanovništvom i mogu biti stavljeni u karantin samo ako neko od njihovih kontakata ispolji kliničku sliku i bude pozitivan na COVID-19 pa i oni sami budu pozvani na testiranje.
Takve slučajeve u praksi je jako teško otkriti. Sa stanovišta stanovništva svi su imali prilike da iz prve ruke osjete šta znači epidemija globalnih razmjera.
Karantini, izolacijske mjere, policijski čas, rad od kuće a za neke i otkaz, bili su teška svakodnevnica.
U Republici Srpskoj po zvaničnim podacima bez posla je ostalo oko 4000 ljudi. Posljedice epidemioloških mjera po mentalno zdravlje stanovništa biće teško sagledati kao i ekonomske.
Bilo je i pozitivnih efekata, mnogi su ostvarili značajniji kontakt sa prirodom sadeći bašte, prodaja bicikala i montažnih bazena je procvjetala.
Problem je što se stručnjaci već sad utrkuju da daju što tačniju prognozu kad će početi drugi talas, neki kažu septembar oni optimističniji kažu oktobar.
Ostaje nam samo da strpljivo čekamo pa da vidimo ko će biti u pravu.
Sandić dr Dragan, anesteziolog*
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
