Poncijeva piramidalna šema ili jednostavno Piramidalna šema (engl. Pyramid scheme) je neodrživi poslovni model koji uključuje zaradu novca prvenstveno zbog uključivanja drugih ljudi u šemu, obično bez ikakvog prodanog proizvoda ili izvršenja bilo kakve usluge.
Poncijeva piramidalna šema djeluje po jednostavnoj, ali moćnoj formuli.
U osnovi je ljudska pohlepa.
Pohlepa utiče na spremnost inače inteligentnih i obrazovanih ljudi da ne razmišljaju racionalno i da povjeruju u nemoguće.
Naročito ako im se obećava velika i brza zarada.
Dokle god ljude motiviše i vodi pohlepa, lukavi i slatkorječivi ljudi poput rodonačelnika Čarlsa Poncija imaju šansu da prevare investitore koji su u potrazi za brzom i lakom zaradom.
Poncijeva šema je dobila ime po amerikancu Čarlsu Ponciju (3.3.1882 – 18.1.1949).
Ponci je bio italijanski emigrant čije je puno ime Carlo Pietro Giovanni Guglielmo Tebaldo Ponzi.
Izvor: https://sigurnazaradanainternetu.wordpress.com/tag/prevara/
Rođen je u Parmi u Italiji.
U Boston je stigao 1903. godine kao dvadesetogodišnji mladić “sa 2-3 dolara u džepu”.
Kao i većina imigranata izdržavao se radeći “neobične poslove”.
Pokušavao da zaradi raznim prevarama sa čekovima, što mu je donijelo tri godine u zatvoru u Kvebeku (Quebec).
Još dvije godine proveo je u zatvoru u Atlanti zbog krijumčarenja migranata, prije nego što se konačno prihvatio ideje koja će mu stvoriti bogatstvo.
Jednog dana dobio je pismo španske kompanije koje je sadržavalo “međunarodni kupon za odgovor” (International Reply Coupon – IRC).
To pismo je, u osnovi, omogućavalo primaocu da kupi marke na račun pošiljaoca unovčavanjem kupona u lokalnoj pošti.
Ponzi je shvatio da je iznos predviđen u Španiji i rodnoj mu Italiji, zbog visoke posleratne inflacije, mnogo manji od troškova poštanskih maraka u Sjedinjenim Državama.
Stoga je počeo da organizuje mrežu dobavljača u inostranstvu da mu šalju IRC-ove, koje je koristio za kupovinu poštanskih maraka, koje je zatim prodavao i na taj način ostvarivao zaradu.
Bio je to jednostavan i sasvim legitiman poslovni model, ali kako bi povećao prodaju, Ponci je ponudio pristup šemi drugim ljudima obećavajući investitorima da očekuju neobično visoke povrate (navodno, nudio je kamatu 50% za 45 dana ili 100% za 90 dana).
Na taj način je pokrenuo posao privlačenja investicija i plaćanja obećanog povrata iskorištavanjem novih investicija, što se vrlo brzo pretočilo u piramidalnu šemu.
Princip rada piramidalne šeme je veoma jednostavan. „Preduzetnik“ objavljuje da radi na veoma profitabilnom poslu koji garantuje visoke prihode i profite ali nema dovoljno sredstava, pa mu je potrebna pozajmica u gotovini.
„Investitor“ A daje „Preduzetniku“ zajam od 1.000 dolara sa rokom vraćanja od 90 dana i veoma visokom kamatnom stopom od npr. 10 posto, tj. uz obećanu kamatu 100 dolara, koja treba da bude isplaćena devedesetog dana.
Za vrijeme tih 90 dana „Preduzetnik“ nalazi nove „Investitore“ B i C obećavajući im isto.
Pred kraj perioda od 90 dana on „Investitoru“ A nudi da bira između dvije opcije: (1) da mu vrati 1.100 dolara (na ime glavnice i kamate) ili (2) da ne investitor ne povlači glavnicu (po mogućnosti ni kamatu), nego da reinvestira uz neizmijenjene uslove ulaganja.
Ukoliko “investitor” A odabere opciju (1) tj. da mu se isplati glavnica s kamatom, “Preduzetnik” ima dovoljno novca za tu namjenu jer je dobio sredstva i od „Investitora“ B i „Investitora“ C.
Većina „investitora“ se polakomi i ne podiže novac, nego reinvestira “pod neizmijenjenim uslovima”.
Malobrojni pojedinci koji ne veruju “Preduzetniku” budu uredno isplaćeni od novca koji je dobio od drugih, i to podiže ugled i „rejting“ „Preduzetnika“ kao poslovne i ozbiljne osobe.
Tako i oni koji ne produže saradnju, doprinose da raste rejting “Preduzetnika” i tako se broj „investitora“ još više povećava…
Ova operacija traje neko vrijeme i završava se tako što „Preduzetnik“ pobjegne sa novcem ili objavi probleme u isplati ili objavi bankrot, uz obrazloženje da je “došlo do poremećaja na tržištu“ odakle je imao veliki prihod.
Ponci se u tim teškim vremenima (1920) silno obogatio, prikupivši u roku od 6-7 mjeseci oko osam miliona tadašnjih dolara (ekvivalent 104 miliona dolara u 2019) od oko 30 hiljada investitora.
Ova jednostavna šema se počela razotkrivati kada su novinari počeli istraživati poslovanje Poncijeve “Securities Exchange Company” sa sjedišem u Bostonu, a na osnovu evidentnog bogaćenja i ekstravagantnog stila života njenog vlasnika.
Pokrenuta je opsežna istraga i Ponci je uhapšen 12.8.1920. godine i optužen za prevaru pošte.
Nakon toga, proveo je 14 godina u zatvoru, trajno je protjeran iz SAD, a navodno je umro kao siromašak u Rio de Žaneiru 1949. godine.
Baš kao što naš narod reče: “ničija (svijeća) nije do zore gorjela” ili “možeš kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš”.
Vidosav Pantić *
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
