ECB i FED – (Ne)normalni monetarni balon

Baloni na finansijskom tržištu (ogroman rast cijena akcija, cijena obveznica) su na nacionalnom nivou vrlo često posljedica izuzetne kreditne aktivnosti domaćih centralnih banaka, dok sa druge strane vodeće svjetske centralne banke, poput centralne banke SAD-a (Federalne rezerve/FED) i Evropske centralne banke/ECB zahvaljujući masovnom obimu kreditiranja stvaraju balone na svjetskim finansijskim tržištima.

Takozvano “duvanje” takozvanih “monetarnih balona” (vidjeti grafikon) započinje ili samostalnom odlukom centralnih banaka, ili  odlukom parlamenata u slučaju koordinirane aktivnosti parlamenta koji donosi odluke o fiskalnoj (poreskoj) politici i centralne banke koja  donosi odluke o monetarnoj politici.

Najčešće parlament donese odluku o rastu javne potrošnje, jer je on odgovoran za fiskalnu politiku, a onda centralna banka kupuje obveznice koje izdaje budžet/trezor i tako kreditira rast javne potrošnje.

Državne obveznice svoje zemlje centralna banka može kupovati direktno od budžeta, a može i sačekati da neki investitori prvo kupe obveznice i onda ih otkupiti od njih.

Imovina FED-a i ECB*

Izvor: ECB i FED. Na lijevoj ipsilon skali se očitava imovina FED-a (u USD), a na desnoj imovina ECB (u EUR).

Cijeli proces kreditiranja rasta javne potrošnje od strane centralne banke predstavlja monetizaciju budžetskog deficita, jer je pratilac rasta javne potrošnje uvijek budžetski deficit to jest manjak javnih prihoda u odnosu na javne  rashode, a on se pokriva kroz rast monete tj. novca.

Kada bi javni prihodi bili veći od javnih rashoda (budžetski suficit) ne bi ni bilo razloga da se budžet direktno, ili indirektno, zadužuje kod centralne banke.

Bez obzira na različitu veličinu imovine (koja se pretežno sastoje od različite vrste datih kredita) vidljiva je sličnost u reagovanju evropske i američke centralne banke, koje su odmah u martu krenule sa pojačanim kreditiranjem i razvojem monetarnog balona, ali  primjećujemo i određene razlike.

Od proljeća prošle godine kreditni rast ECB je vrlo stabilan, što se ne bi moglo reći i za kredite FED-a, koji do petog mjeseca 2020.god. naglo rastu potom stagniraju da bi sa novim talasom korone od jeseni ponovo počeli rasti.

Od februara prošle godine do februara ove godine imovina ECB je porasla za 52%, a imovina FED-a još više (82%), što je približno jednako njihovom rastu kredita (kupovini obveznica i trezorskih zapisa).

Razlika u jačini odgovara na pandemiju je možda djelimično posljedica veće političke homogenosti i SAD-a i FED-a, u odnosu na zonu evra i ECB,  pošto se u prvom slučaju radi o jednoj državi, a u drugom o 19 nacionalnih država među čijim predstavnacima je teže postići dogovor o naglim i visokim promjenama u obimu kredita.

Kada na finansijskom tržištu pukne balon, cijene akcija i obveznica naglo padaju i  investitori gube novac.

Do naglog pucanja monetarnog balona ne može doći jer centralne banke vode računa da on polako izduvava, kako bi se ekonomski sistem imao vremena prilagoditi manjem obimu kredita, ali čak i najava da će se pristupiti izduvavanju balona može izazvati paniku na finansijskom tržištu.

Postepeno smanjenje kreditne aktivnosti centralnih banaka se označava kao normalizacija monetarne politika i ovaj pojam ne treba tumačiti na način da je period koji mu prethodi bio period nenormalne monetarne politike, niti  da je monetarni balon nenormalna pojava.

I normalni ljudi imaju pravo na (ne)normalnu reakciju na nenormalno stanje, a pandemija je bila upravo takvo stanje.

Da li je monetarni balon doprinio realizaciji ciljeva monetarne politike ECB i FED-a je pitanje na koje treba dati odgovor neki drugi tekst.

Bife