Nastavak prethodne objave …
Druga mogućnost reakcije na inflacione pritiske je da centralne banke jednostavno prihvate rast inflacije kao neminovnost protiv koje “nemaju ništa efikasno”.
Tako bi centralne banke mogle izgubiti svoj (u razvijenim ekonomijama) dugo i mukotrpno sticani kredibilitet boraca protiv inflacije, što nikako ne može biti dobro ako se zna da se obuzdavanje inflacije najčešće navodi kao prvi i najvažniji zadatak monetarne vlasti.
Ne treba zaboraviti da inflacija ima svoje vrlo negativne posljedice po preraspodjelu dohotka (redistributivne posljedice), jer prevaljuje najveće terete upravo na one siromašne sa fiksnim dohocima.
Ako smo išta naučili u zadnjih deset godina, to je da zapravo malo ko suštinski i stvarno razumije uzroke inflacije.
Monetaristi se drže svog stava da je inflacija uvijek i svugdje monetarni fenomen, a kejnzijanci konstatuju da je svijet napokon shvatio da se monetarnom politikom ne mogu rješavati bitni problemi, već je nužna aktivna fiskalna politika.
Dobro, a kako to da ultra-ekspanzivna monetarna politika (do sada) nije uzrokovala inflaciju?
Može se u pokušaju odgovora na ovo pitanje navesti niz razloga, manje ili vise (ne)utemeljenih na ekonomskim zakonitostima.
Neki analitičari (npr. BIS) tvrde da nema inflacije zbog globalizacije (mogućnost nabavke jeftine robe iz npr. Kine).
Drugi kažu da je sve slabija snaga sindikata (radničkog pokreta), tako da i u uslovima niske nezaposlenosti nadnice ne rastu.
Zatim se govori i o postojanju tzv. output gapa pa silno “upumpavanje novca u ekonomiju” nije inflatorno.
Zaista ima niz opravdanja, ali to su ipak samo opravdanja.
Međutim, kretanja na tržištu obveznica u prva tri mjeseca 2021. godine pokazuju kako se očekivanja barem u nekim segmentima ekonomskih subjekata ipak mijenjaju.
Akademski ekonomisti nastoje nastavljaju da ukazuju da se fiskalna ekspanzija mora nastaviti (videjti grafikon).
Treba znati da oni, u pravilu, nemaju velikih investicija u dug (dužničke instrumente država), te malo šta imaju da izgube uslijed produžavanja ekspanzivne fiskalne politike.
Međutim, ima i onih koji itekako imaju šta izgubiti, a to su investitori u (najvećim dijelom) državne obveznice, tzv. fixed income investors. Investitori u obveznice se zaista plaše inflacije čak i veoma umjerene inflacije.
Ukupan duga na svjetskom nivou
(u % u odnosu na svjetski BDP)
Izvor: https://www.axios.com/global-debt-gdp-898959ed-f96a-4c4d-85a3-5d3cc419631f.html
Inflacija nagriza kupovnu moć budućih novčanih tokova obveznica što za investitore predstavlja gubitke.
Što je viša stopa inflacije i što su više (očekivane) buduće stope inflacije, investitori zahtijevaju veće prinose, tj. snižavaju ponuđene cijene (traže više tekuće prinose) pri kupovini obveznica.
Porast tekućih tržišnih prinosa obara fer vrijednost ranije kupljenih obveznica.
Znači, mi koji “se ništa ne pitamo” moramo sačekati da vidimo ko će na kraju biti u pravu: investitori ili MMF podržan dijelom akademskih ekonomista.
Ne bismo da kritikujemo MMF, ali… zar nije taj isti MMF, koji sada zagovara da se fiskalna ekspanzija mora nastaviti, godinama po svijetu propagirao upravo suprotno, fiskalnu štedljivost.
Često se, u šali u kojoj, kažu, ima i pomalo ozbilje, govorilo da engleska skraćenica IMF znači: It’s Mostly Fiscal.
Drugim riječima, ako je zemlja u krizi, MMF je uzroke za to uglavnom okvalifikovao kao posljedicu neodgovorne fiskalne politike, prevelikih deficita i neodrživog javnog duga.
Rekli smo da je ukupni dug svih sektora svjetske ekonomije premašio ekvivalent 350% globalnog BDP.
Zaista se neko treba zapitati šta nas čeka u godinama koje dolaze.
Mnogi će reći da su svjetske okolnosti uslijed pandemije sada drugačije, nego što su bile ranije i time (pokušati) opravdati ogromno dodatno zaduživanje.
Bilo kako bilo, zdrava logika govori da svaki dug kad-tad treba vratiti.
Svako brdo ima svoje strmo.
Vidosav Pantić*
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi.Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
