Zajednica država Merkosur je od početka imala grešku u konstrukciji.
To je nesrazmjera veličine između članica.
Skoro tri četvrtine ekonomskog učinka otpada na najveću ekonomiju – Brazil. Giljermo Valjez (Guillermo Valles Galmés), predstavnik najmanje članice – Urugvaja u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (World Trade Organization, WTO), okarakterisao je Merkosur kao “An elephant, a mouse, and two ants” tj. kao „sporazum između slona, miša i dva mrava“.
Većina trgovine odvija se unutar Brazila (slon), manji dio trgovine ima spoljnotrgovinski karakter i to najvećim dijelom između Brazila i Argentine (miš), dok vrlo mali dio trgovine otpada na međunarodnu trgovinu Brazila (slona) i Argentine (miša) sa Paragvajem (mrav) i još manjim Urugvajem (nazvaćemo ga “mali mrav”).
To znači da ovaj sporazum najviše odgovara Brazilu, jer ostale tri manje ekonomije postaju sve više ovisne o ekonomiji Brazila.
| BDP Mercosura-a |
Izvor: https://knoema.com/atlas/MERCOSUR. Napomena: Slon – Brazil, Miš – Argentina, Mrav – Paragvaj, Mali mrav – Urugvaj.
Te razlike su dovele do toga da Merkosur nikada nije postao zajednica po ugledu na Evropsku uniju, kako je na početku zamišljeno.
Brazil, ali i Argentina, odbili su da prenesu nacionalne nadležnosti na nadnacionalni nivo, pa se nisu mogla uspostaviti opštevažeća pravila.
Ne postoje ni zajednički sud, ni parlament.
Čak nema ni sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Nema govora o usklađivanju monetarnih i fiskalnih politika ovih zemalja.
A u početku nije izgledalo da će če Mercosur ostati tako nedorečen.
Početkom novog milenija, u Južnoj Americi znatno su ojačale političke partije ljevičerske orijentacije.
Na vlast u Brazilu došao je brazilski socijaldemokrata Lula da Silva (Luiz Inácio Lula da Silva), prethodnik partijske kolegice Dilme Rusef (Dilma Vana Rousseff). Nastojao je da svoju ekonomski sve jaču zemlju pretvori u regionalnu silu, a Merkosur je trebalo da postane pogodan instrument za to.
Na ruku mu je išlo to što je čitav niz latinoameričkih ljevičara došao na vlast u svojim zemljama.
Shvativši da ne može doći do produbljivanja zajednice, Lula je nastojao da to nadoknadi proširenjem.
Merkosur se otvorio i za Venecuelu i Boliviju i ispostavilo se da ove dvije zemlje nisu bile u stanju da se integrišu.
Osnovni razlog nemogućnosti produbljenja zajednice je to što su se početkom globalne ekonomske krize (2008. godine), zemlje članice Merkosur-a okrenule svojim nacionalnim interesima.
Argentina je prva uvela neke trgovinske barijere i devizna ograničenja.
Kada je 2019. godine na vlast u Brazilu došao desničarski populista Žair Bolsonaro (Jair Messias Bolsonaro), a u Argentini ljevičar Alberto Fernandez (Alberto Ángel Fernández), u Merkosuru je zavladalo diplomatsko ledeno doba.
Pošto ne postoje zajedničke institucije, zajednica je upućena na političku volju vlada zemalja članica, pa neslaganja političara direktno štete Merkosuru.
Argentina se zalaže da zaštiti svoju industriju i nije zainteresovana za dodatne sporazume o slobodnoj trgovini.
Populista Bolsonaro prijeti da će, zbog argentinske politike, najveća članica Brazil (slon) razmotriti ostanak u ovom sporazumu.
Nije jasno šta će dalje biti sa Merkosur-om.
Možda će priznati neuspjeh dosadašnjeg modela i odustati od produbljivanje integracije, pa će Mercosur ostati samo zona slobodne trgovine?
Možda će zadržati status quo, jer uprkos sumnjama i izazovima, ni jedna vlada nije spremna da dovede u pitanje postojanje i/ili rekonstrukciju Merkosura i da za to plati političku cijenu?
Vidosav Pantić *
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta.
