Ekonomski sistem Republike Srpske/RS počiva na izuzetno jakoj dužničko-povjerilačkoj vezi banaka sa sjedištem u RS i javnog sektora RS.
U središtu te veze je novac koje su banke, kroz krediranje ili kupovinu obveznica, posudile RS.
Dug RS, dug FBiH, kao i dugovi fondova zdravstvene i socijalne zaštite, opština, kantona i Brčko distrikta se u bilansima komercijalnih banka evidentiraju kao potraživanja banaka prema sektoru generalne vlade (prema metodologiji MMF-a).
Iako dug opada u relativnom iznosu (vidjeti grafikon), njegova i relativna i apsolutna vrijednost su i dalje izuzetno visoke.
Udjel ovoga duga u bilansima banka sa sjedištem u RS je 16,9%, a njegova apsolutna vrijednost u oktobru 2021. je 1,6 milijardi KM.
Sektor generalne vlade, u kojem najznačajnije učešće ima RS, duguje bankama u RS oko 14% BDP-a RS (1,6/11,6).
U prospektu svake emisije državnih/entitetskih obveznica RS na tržištu BiH se navodi postupanje u slučaju da se ne mogu izvršiti obaveze.
Entitet (isto kao i država) ne može otići u stečaj, jer entitet nije preduzeće.
Međutim, entitet može biti nelikvidan.
Udjel potraživanja od sektora generalne vlade u aktivi banaka sa sjedištem u RS
Izvor: CBBH.
U emisiji obveznica RS, u dodatku prospekta, stoji da će RS ukoliko ne bude mogla izmiriti obaveze po glavnici duga ili po kamati/kuponu platiti zakonsku zateznu kamatu.
Obaveza plaćanja zakonske zatezne kamate u slučaju dužnike docnje proizilazi iz opštih odredbi Zakona o obligacionim odnosima, to se podrazumjeva i zato to ne predstavlja ni bitan ni potreban element prospekta emisije.
Kada je javni entitet nelikvidan, on najčešće obznanjuje da nije u stanju izmiriti obaveze (eng. default) i u takvim okolnostima ne postavlja se pitanje plaćanja zatezne kamate, već načina isplate preostalog duga po glavnici obveznice.
Prošto RS priznaje postojanje mogućnost neizmirenja obaveza/difolta (kao i svaki drugo pravno lice), ovu pravnu prazninu treba popuniti i objasniti šta se dešava sa dospjelim, a neizmirenim obavezama po glavnici, kao i sa djelom glavnice koji još nije dospio u slučaju difolta.
RS je imala do sada dvije međunarodne emisije obveznica i u tim prospektima ne postoji ova vrsta pravne praznine.
RS i banke iz RS bi možda trebale usaglasiti način popunjavanja pravnog vakum koji postoji u prospektima emisija obveznica RS na finansijskom tržištu BiH, kako bi se unaprjedio kvalitet dužničko-povjerilačkih odnosa, a radi dodatne zaštite imovinskih interesa i javnog i privatnog sektora?
Ako su banke posudile RS 14% njenog BDP-a i ako se naspram toga potraživanja nalaze depoziti građana i privrede RS u iznosu od 1,6 milijardi KM, treba li način izmirivanja ovoga potraživanja normirati po opšteprihvaćenim i opštepoznatim međunarodnim finansijskim standardima?
