Porez na dohodak u Srpskoj – Dolijevanje ulja na cijene?

Oni koji uspješno, čitaj nekažnjeno, uspjevaju da izbjegnu plaćanje poreza u praksi opovrgavaju krilaticu koja glasi: „Dvije stvari se moraju uraditi u životu – umrjeti i platiti porez“.

Utaja (evazija) poreza ne prija srpskom budžetu, ali mu itekako prija povećanje poreza na dohodak.

Nakon šesti ipo godina Republika Srpska je napokon smogla snage da promjeni, preciznije poveća, stopu poreza na dohodak.

Od 1. januara 2022. porez na dohodak se plaća po stopi od 13%, umjesto 10%.

Ako se ništa drugo ne bude mjenjalo poreski (javni) prihodi po ovome osnovu bi trebali biti veći za 3%.

Država (entiteti) bogatija je za 3%, a poreski platac (pravno lice), ili poreski obveznik (fizičko lice) siromašniji su za 3% sa aspekta ovoga poreskog oblika.

Država uzima od pravnog, ili fizičkog, lica tri procentna poena više i tačno toliko, opet sa aspekta poreza na dohodak, njima ostaje manje.

Licu koje ostvaruje dohodak od samostalne djelatnosti, i ne samo njemu, ostaje manje 3% za ličnu potrošnju.

Stopa poreza na dohodak u Republici Srpskoj

Izvor: MFRS.

Ako pravno lice smanji neto platu, da bi kompenziralo rast poreza na dohodak, opet se smanjuje kupovna moć stanovništva.

Ako neto plata ostane ista, povećavaju se troškovi poslovanja, što uz iste prihode smanjuje poslovi rezultat, a to vodi ka smanjenju investicione potrošnje firme i lične potrošnje vlasnika pravnih lica.

Generalno dolazi do smanjenja kupovne moći, ili efektivne tražnje privatnog sektora, a to nije ništa drugo nego restriktivna fiskalna politika.

Ako na manje novca dolazi ista količina roba onda cijene u prosjeku moraju ići dole (naravno ne i cijene gas i nafte koje su eksterno određene) i to je suština restriktivne fiskalne politike.

Međutim, ako država prikupljeni viši nivo prihoda ne iskoristi za vraćanje npr. spoljnih dugova, ili ako novonastale javne prihode ne uštedi, već ih vrati u ekonomski sistem kroz viši nivo javne potrošnje onda se ponovo dolijeva ulje na cijene.

Ovo je jedan pogled na rast poreza na dohodok, a svakako mogući su i mnogi drugi.

Da li je Vlada RS odlučila da vodi restriktivnu fiskalnu politiku može se vidjeti samo iz promjena u javnoj potrošnji.

Ako porezi  rastu, a istovremeno raste i javna potrošnja, to nije restriktivna fiskalna politika.