Inflaciona očekivanja u Bosni i Hercegovini i Evropskoj uniji – Nekada i sada

Iz perspektive poratnih devedesetih godina sadašnja inflacija u Bosni od 16,8% (avgust  2022) ne predstavlja neki ogroman ekonomski poremećaj?

Neposredno poslije rata (1992 – 1995) inflacija u Bosni , pogotovo u Republici Srpskoj, bila je i dvocifrena i duplo veća nego danas (vidjeti grafikon).

Nekada su uzroci inflacije u BiH bili nekontrolisano štampanje domaćeg novca i poslijeratna nestašica mnogih, za život osnovnih, roba.

I sada je glavni uzrok inflacije nekontrolisano štampanje, ali ne domaćeg, već stranog novca (dolara i eura), uz odbijanjem prvo Evrope, a potom i Rusije, da trguju ključnim svjetskim robama, koje utiču na nivo inflacije u EU.

Nekada i sada su po glavnom uzroku inflacije, pretjeranom štampanju novca, jednaki, a jednaki su čak i po drugom uzroku inflacije.

I nekada i sada nestašica roba na jednom lokalnom tržištu (BiH), ili na evropskom tržištu (Evropska unija) vodi ka rastu cijena, lokalnih ili svjetskih (evropskih).

Lijek za naglo obaranje inflacije u BiH krajem devedesetih godina je bilo uvođenje monetarnog režima koji se naziva valutni odbor.

Na nagli pad tzv. inflacionih očekivanja uticalu su uvođenje fiksnog deviznog kursa konvertibilne marke prema euru i emisija (štampanje) domaćeg novca samo i jedino kroz kupovinu deviza od strane Centralne banke BiH.

S jedne strane očekivanja da će cijene prestati rasti, a sa druge strane sve veća snabdjevenosti bosanskog tržišta roba, doveli su za kratko vrijeme inflaciju u Bosni skoro do nule.

Stopa rasta cijena na malo (inflacija) u Republici Srpskoj (u %)

Izvor: Republički zavod za statistiku Republike Srpske

Ovakva vrsta brze i efikasne terapije u EU je danas nemoguća, iako Evopljani, kao nekada BiH, smanjuju štampanje novca (i povećavaju kamatne stope).

Evropljani nisu Bosanci, ali ponašaju se vrlo tvrdoglavo, jer ne žele da smanje onaj dio inflacionih očekivanja i inflacije koji zavisi od snabdjevenosti evropskog tržišta, tj. od ponude roba na evropskom tržištu.

Oni odbijaju da uvoze iz Rusije i da tako kroz povećanje ponude ključnih roba (prije svega energenata) smanje inflaciju.

Smanjenje štampanja novca, ili stručno rečeno ponude novca, je slab lijek za inflaciju, ako se istovremeno ne povećava ponuda ključnih roba, energeneta.

EU je odlučila da sama sebe podvrgne onome što se u ekonomiji zove šok ponude.

EU je odlučila da na svom unutrašnjem tržištu smanji ponudu nekada jeftinih energenata (npr. ruski prirodni gas) i da iste kupuje po višoj cijeni od drugog kupca (npr. američki ili arapski tečni gas).

U uslovima šoka ponude smanjenje štampanja novca (čiji je krajnji cilj smanjenje tražnje za robama) nije efikasan način borbe protiv inflacije.

Nedavne eksplozije i velika oštećenja na gasovodima koji idu po dnu Baltičkog mora ponovo i dodatno smanjuju ponudu energenata u EU i sprječavaju budući i potencijalni rast ponude energenata na tržištu EU  (ako se strane u sukobu predomisle).

Bosanci nekada, bili su bolji ekonomisti nego Evropljani sada, barem što se tiče odabranog modela antinflacione ekonomske politike.