Trgovina akcijama na Banjalučkoj berzi postoji, ali je vrlo niska i odvija se pretežno sa akcijama preduzeća koje se bave proizvodnjom i prometom električne energije i sa akcijama onih preduzeća koja isplaćuju visoku i urednu dividendu (npr. Mtel a.d. Banjaluka).
Tržišna kapitalizacija akcija akcionarskih društava na Banjalučkoj berzi je oko 3,2 milijarde KM (cijena akcija pomnožena brojem akcija), a promet akcijama u 2022.godini bio je svega 1,06% te vrijednosti (34,1 milion KM).
Šta je uzrok niskog prometa akcijama u Republici Srpskoj?
Uzroci su mnogi, a mi izdvajamo stepen u kojem je društvo spremno da uključi i prihvati drugog i drugačijeg, što je drugo ime za inkluziju.
Stepen inkluzivnosti jednog društva se neminovno prenosi i na dinamiku finansijskog tržišta, posebno na obim prometa sa akcijama.
Već godinama među preduzećima koja isplaćuju dividendu tj. dijele profit svojim akcionarima nema preduzeća iz elektroenergetskog sektora, a istovremeno preduzeća koja proizvode električnu energiju pojavljaju se kao veliki finansijeri i darodavci lokalnih zajednica i regija na kojima posluju.
Prelijevanje prihoda jednog akcionarskog društva u bilanse javnog sektora i dobrotvorna djelatnost nisu osnovni razlog postojanja akcionarskih društava.
Akcionarska društva u tržišnim privredama nastaju kako bi se udruživanjem kapitala većeg broja lica finansirali veliki poslovni poduhvati, koji bi bili nemogući sa kapitalom jednog ili relativno malog broja vlasnika kapitala.
Suština akcionarskog društva, njen kolektivni imenitelj, vidljivi su iz termina „zajedničko akcionarsko društvo“ (eng. joint stock company) koji upućuje na zajednicu vlasnika ili investitora, koji u preduzeću imaju različite vlasničke udjele.
Krajnji cilj udruživanja kapitala je ostvarivanje i raspodijela profita.
Promet akcijama i tržišna kapitalizacija akcionarskih društava na Banjalučkoj berzi
(u milijardama KM)
Izvor: BLSE.
Akcionarska društva koja čine proizvodni dio elektroenergetskog sektor Republike Srpske nisu nastala prirodnim putem već silom zakona, koji je naložio tu vrstu poslovne transformacije, kroz privatizaciju dijela državnog kapitala.
Ali bez obzira na vještački ili neprirodni oblik nastanka, ova srpska akcionarska društva ne bi trebala odbaciti kreaciju i raspodijelu profita kao svoj glavni cilj poslovanja.
Možda se karitativnim aktivnostima realizuje dio interesa većinskog državnog vlasnika u ovim akcionarskim društvima, ali to nije interes i privatnih akcionara.
Jedini pravi poslovni način da se privatni investitori, koji su u manjini, uključe u rad akcionarskog društva jeste da se profit počne dijeliti, a da se potrošnja novčanih sredstava koja nije povezana sa osnovnom djelatnošću postopeno počne smanjivati.
Republika Srpska je većinski vlasnik najvećih proizvođača električne energije na svojoj teritoriji.
Neka se Republika Srpska osvrne oko sebe i pogleda kako ekonomski prolaze inkluzivna, a kako ekskluzivna društva.
Inkluzivna društva su sigurno Njemačka, Austrija, SAD i skandinavska društva.
Inkluzivna društva privlače ljude, ekskluzivna društva odbijaju ljude.
U inkluzivnim društvima akcionarska društva u prosjeku prihvataju kao ravnopravne manjinske akcionare, a u ekskluzivnim društvima većinski akcionar (to je najčešće država) zanemaruje opravdane ekonomske interese malih akcionara.
Ako su Republici Srpskoj, a i cijeloj Bosni i Hercegovini, ideal inkluzivna društva, onda raspodjela profita akcionarskih društava u većinski državnim akcionarskim društvima mora postati prvi cilj poslovne, ali i ekonomske politike.
Implicitno odbijanje državnog sektora da dijeli profit sa privatnim sektorom, pojava uočljiva u elektroenergetskom sektoru Republike Srpske, liči na generalnu zabranu pristupa oazama u pustinjskim predjelima.
Voda je izvor života, a podjela profita suština ekonomije i rasta prometa akcijama.
