U ljudskoj prirodi je da razmišlja o pojavama i predmetima sa kojima je okružena i koje je dotiču, da bi ih što bolje i više razumila i shvatila, te donijela sopstvene stavove, sudove i zaključke o njima.
Nećemo pogriješiti ako postupak razmišljanja o određenom objektu, koji nije ništa drugo do analiza toga objekta, u strogo formalnom smislu označimo kao istraživanje.
Motiv svakog istraživanja je donošenje odluka na bazi istraživanja.
Istraživanje treba popraviti, poboljšati ili razviti postojeći predmet istraživanja na bazi odluka dobijenih istraživanjem.
Istraživanje i razvoj su neraskidivo povezani, jer je krajnji cilj istraživanja razvoj.
Ma kakav god život bio, on tjera svakog čovjeka da istražuje, pa je prema tome svaki čovjek, makar toga i ne bio svjestan, istraživač.
Čovjek sa istraživanjima počinje odmah čim se rodi.
Dijete rukama, ustima i ostalim čulima istražuje prvobitni svijet koji se u početku njegovog života formira oko njega, a to istraživanje omogućava njegov razvoj kao individue.
Tokom svoga života čovjek vođen usađenim istraživačkim nagonom stalno istražuje da bi donio razne vrste odluka koje trebaju poslužiti njegovom boljitku, napretku i razvoju.
Kao rezultat istraživanja donose se odluke o upisu određene škole, fakulteta, izboru zanimanja, izboru bračnog partnera, kupovini ili izgradnji kuće, kupovini stana i kupovini auta i ostalih trajnih potrošnih dobara.
Međutim, ako bismo na osnovu opšteprihvaćenog logičnog i razumnog stava da je svaki čovjek istraživač zaključili i da sva društva, kao zajednice ljudi, pošto žele da se razvijaju, poklanjaju približno jednaku pažnju istraživanju grdno bismo se prevarili.
Ustanova Evropske unije koja proizvodi razne vrste statistika, Evrostat, nam predstavlja podatke o istraživanju i razvoju, a oni zbore o velikim razlikama koja pojedina društva pridaju istraživanjima.
Najveći zaljubljenici u istraživanje su zemlje sa sjevera Evrope (Švedska, Danska, Finska i Island) i dvije zemlje iz evropskog centra (Austrija i Njemačka), a za njima ne zaostaju ni Holandija ni Francuska.
U prosjeku evropske zemlje su u 2021.godini na istraživanje potrošili 2,3% BDP.
Izdvajanja za istraživanje i razvoj u odnosu na bruto domaći proizvod
Izvor: Evrostat i Agencija za statistiku BiH.
Od bivših socijalističkih zemalja najbolje se drže Češka, Slovenija i Estonija koje su vrlo blizu evropskog prosjeka.
Slovačka, Bugarska i Latvija, Kipar i Malta spadaju u grupu zemalja koje izdvajaju ispod 1% BDP za istraživanje i razvoj.
Najveću odbojnost prema istraživanju , a samim tim i razvoju, u EU ispoljava Rumunija koja je u 2021. za istraživanje i razvoj namjenila svega 0,48% BDP.
Prema informacijama koje je nedavno objavila državna agencija za statistiku, Bosna i Hercegovina ulaže u istraživanje u razvoj više nego duplo manje u odnosu na Rumuniju.
BiH je u 2021. za istraživanje i razvoj odvojila 0,19% svoga bruto domaćeg proizvoda, ili 74 miliona KM (39 milijardi KM * 0,0019).
Svako društvo određuje svoje prioritete, a jedan dio bosanskog društva, Republika Srpska, je odlučila da za organizaciju i izgradnju objekata za teniski turnir Srpska open tokom 2022.g. i 2023.g. potroši oko 45 miliona KM, iznos koji je opasno blizu izdvajanju cijele države za istraživanje i razvoj u 2021.godini.
Na ovaj način BiH ispoljava prikrivenu želju da se ne razvija, jer joj prioritet nije ulaganje u istraživanja koja doprinose razvoju, već u druge djelatnosti – između ostaloga u sport i razonodu.
U Bosni svaki čovjek je istraživač, ali Bosna, kao društvo, ne želi da istražuje i da se razvija.
Bosna mora odlučiti da li će u budućnosti dati prioritet istraživanju, koje će dovesti do razvoja, i društvenog i privrednog.
Suprotnost istraživanju i razvoju je razbibriga.
