Globalizacija se, i kao proces i kao stanje svjetske ekonomije, zasnivala pored ostalog na specijalizaciji zemalja za određenu vrstu proizvodnje i izmještanju proizvodnje u druge države.
Formiranje lanaca snabdjevanja (supply chain) duguje svoj ulazak u ekonomsku praksu u najvećoj mjeri velikom stepenu povezanosti svjetske privrede (globalizacija).
Lanci snabdjevanja su postojali i prije ekonomskog procesa koji je označen kao globalizacija, ali su tokom globalizacije dostigli svoj vrhunac.
Prvi put, za javnost, lanci snabdjevanja postaju problem nakon izbijanja pandemije korone.
Fabrike su zatvarane, otkazivani su letovi, drumski saobraćaj je bio tegoban i uslovljen, a mnoge bitne luke za svjetski robni transport su povremeno zatvarane.
Amerikanci (ko bi drugi) su 1997. izumili jedan indeks koji prati pritisak kojem su izloženi lanci snabdjevanja u svjetskoj ekonomiji, Global Supply Chain Pressure Index (GSCPI).
Ako je pritisak prosječan (vrijednost nula na grafikonu) svjetska trgovina prolazi kroz lance snabdjevanja sa prosječnim nivoom otpora.
Pritisak na lance snabdjevanja postoji, ali on je prosječan, ni visok ni nizak, poput propisanog pritiska u gumama tokom ljetne i zimske vožnje automobila.
U pandemiju su, iz prethodno navedenih razloga, pritisci na globalni lanac snabdjevanja porasli i od prosječnih pritisaka su se udaljili za više od 3 standardne devijacije ili tri standardna odstupanja (krug na grafikonu).
To znači da je pritisak na lance snabdjevanja bio unutar 1% maksimalno mogućih pritisaka (ako se pretpostavi da ovaj indeks ima normalan, ili Gausov, raspored).
Krajem novembra 2021.godine na izmaku drugog talasa korone, tokom značajnog rasta cijena energenata i početnog ubrzanja inflacije, dostignut je najviši nivo pritisaka (trougao na grafikonu) mjeren odstupanjem od prosječnog pritiska na lance snabdjevanja.
Posljednji veliki rast velikih problema u lancima snabdjevanja ovaj indeks registruje neposredno nakon početka rata u Ukrajini (pahuljica na grafikonu), zbog uzajmnih sankcija koje su uvedene između EU i Rusije.
Pritisak na globalne lance snabdjevanja, GSCPI
(broj standardnih odstupanja od prosiječnog pritiska)
januar 2008 – avgust 2023.
Izvor: FED. Pozitivne vrijednosti predstavljaju rast pritisaka na lance snabdjevanja.
Veliki dio trgovine između EU i Rusije je zabranjen i trebalo je nekoliko mjeseci da se umjesto na razne načine pokidanih lanaca snabdjevanja razviju i uspostave novi lanci snabdjevanja.
Paradoksalno, uprkos ratu, udaljavanju EU i Rusije, ali i trgovačkom ratu između Kine i SAD, svjetski lanci snabdjevanja danas funkcionišu odlično, nikad bolje, i uz minimalne pritiske, barem prema ovome indeksu.
Vjerovatno je jedan dio proizvodnje zapadnih zemalja prenesen kući (onshoring), a razvijeni su i novi trgovački odnosi pa se tako roba iz Rusije kupuje preko posrednika, ili je zamjenjena robnom proizvodnjom drugih zemalja.
Za ratnu logiku nevjerovatno, ali jedan dio ruskih energenata se i dalje transportuje preko Ukrajine iako su ove dvije zemlje u krvavom ratu na frontu dugom više od hiljadu kilometara.
U prosjeku neometano odvijanje svjetske trgovine ne znači i da svjetska ekonomija nije izložena visokim rizicima.
Na vrhuncu svjetske ekonomske krize (2007 – 2009) globalni lanci snabdjevanja su u 2008.godini izvanredno funkcionisali (kvadrat na grafikonu)
Glavni rizik kojem je, pored širenja ratnog sukoba, izložena globalna ekonomija je apsolutni rast dugova tokom pandemije, povezano sa sadašnjim sve nižim ekonomskim rastom i padom inflacije.
Visoka inflacija je teret naraslih dugova (i javnih i privatnih) privremeno učinila podnošljivim.
Smanjenje inflacije i trenutna i očekivana ekonomska kontrakcija će otežati servisiranje dugova (posebno javnih) u pojedinim zemljama.
Iz toga razloga ne treba potpuno isključiti ni novi val štampanja novca glavnih svjetskih banaka (nikad ne reci nikad!) da bi se kroz novi talas inflacije dugovi još više realno smanjili i tako olakšala njihova otplata ili barem omogućilo refinansiranje.
