Poučeni iskustvom iz perioda Vajmarske Republike (1919 -1933) njemački ekonomisti su vrlo suzdržani i naročito oprezni kada se radi o novčanim (monetarnim) pitanjima.
U Njemačkoj su 1923.godine cijene rasle i do 50% mjesečno.
Sa predratnih četiri marke za jedna dolar tokom 1920.godine došlo se na 69 maraka za jedna dolar.
Hiperinflacija je nastala kao posljedica kombinacije po Njemačku više izuzetno negativnih faktora.
Njemačka je izgubila rat (1914-1918), kolonije, jeftine sirovine, oduzete su joj teritorije, a Versajskim mirovnim ugovorom bila je prinuđena da plaća ogromne ratne štete, te se neumjereno štampanje novca slično onome tokom, ali i prije, pandemije korona virusa (2020 -2021) činilo iznuđenim ekonomskim potezom.
Željena inflacija od 2% godišnje koja je postavljena kao cilj Evropske centralne banke (ECB) je velikim djelom posljedica njemačkog istorijskog straha od inflacije.
Bivši predsjednik ECB Mario Dragi je rekao da će uraditi sve što treba da bi spasio evro kao valutu (to je bilo 2012.godine) pod čime je podrazumjevao štampanje novca radi kupovine ne samo italijanskih i španskih obveznica.
Predsjednik njemačke centralne banke (Deutsche Bundesbank) Jens Wajdman (Jens Weidmann) je prjetio da će podnjeti ostavku zbog prjedloga masovnog štampanja novca, ali politika finansiranja evropskih država postala je konstanta monetarne politike ECB.
Jens Vajdman je i ranije ukazivao na to da štampanje novca gura cijene naprijed i bio je poznat kao zagovornik restriktivne monetarne politike (restriktive Geldpolitik).
Na sličan, nikako isti, način kao i u vajmarskoj Njemačkoj okruglo 100 godina ranije (1923 – 2023) štampanje novca je prije, tokom i poslije pandemije podiglo branu za ulazak inflacije u Evropu.
Za 3 godine (septembar 2020 – septembar 2023) inflacija (potrošačke cijene) je u zoni evra porasla za skoro 20%, izuzetno mnogo za zemlje koje su navikle na inflaciju od oko 2% godišnje.
Od kraja 2010.godine do početka 2022.godine aktiva ECB je sa oko 2 hiljade milijardi EUR porasla na skoro 9 hiljada milijardi EUR.
Rast novca ECB za oko 350% ((9/2-1)*100) se odrazio na apsolutno sve cijene, i na cijene stambenih nekretnina, ne samo cijene robe i usluge koje troše fizička lica.
Kada nije bilo prekomjernog štampanja novca cijene nekretnina u Njemačkoj ili su neznatno rasle (prva strelica na grafikonu), ili su padale.
Indeks cijena nekretnina za stanovanje u Njemačkoj, 2010 = 100
(januar 1970 – januar 2023)
Izvor: www.destatis.de.
A od 2010.godine, ili od kraja 2011.godine, kada započinje novi ciklus štampanja novca cijene nekretnina za stanovanje su do početka 2023.godine porasle za oko 60% (druga strelica na grafikonu).
Zanimljivo je, ali ne i neočekivano, da se aktiva ECB (u odnosu na maksimalnu vrijednost) smanjila za oko 20%, a da su se cijene stambenih nekretnina (opet u odnosu na maksimalnu vrijednost) smanjile za neznatno manje, za oko 15%.
Zanimljivo je i da je pad cijena stambenih nekretnina započeo skoro u isto vrijeme kada je ECB prestala štampati novac.
Jens Wajdman je bio u pravu.
Svako neumjereno štampanje novca mora u jednom trenutku dovesti do visokog rasta cijena na svim tržištima.
Kada se prestane sa štampanjem novca cijene počinju padati (uporedo rastu i kamatne stope).
Njemačka škola ekonomije i njemački stav prema odnosu novca i inflacije se pokazao ispravnim – praktično su potvrđeni na tržištu.
Evropljani su nedavno „naučili“ ono što su Njemci saznali prije 100 godina, a na što su njihovi predstavnici u ECB upozoravali najmanje zadnjih 20 godina.