Posljedice svakog rata su povećanje ekonomske nejednakosti među stanovništvom i Njemačka nakon Drugog svjetskog rata nije bila izuzetak.
Njemačka je 1949.godine imala 9 miliona raseljenih i izbjeglica.
8 miliona stanovnika je imalo veliku štetu na imovini, koja je tu imovinu učinila neupotrebljivom.
Iz sovjetske okupacione zone stiglo je pola miliona izbjeglica.
Pola miliona ljudi ili tokom rata, ili poslije rata, postali su beskućnici po drugim osnovama.
Njemačka je bila u dilemi kako da ovako ogroman broj ljudi, 18 miliona od ukupno 50 miliona (više od trećine populacije) izvuče iz siromaštva, skući, a da pri tome nastavi razvijati kapitalističku privredu.
Kao i svako drugo njemačko ekonomsko rješenje i ono koje je usvojeno bilo je jednostavno, jedinstveno i efikasno.
Njemci su odlučili da nekretnine građana koji nisu socijalni slučajevi opterete porezom od čak 50% u narednih 30 godina (sa kvartalnim plaćanjem).
Ocijenili su da građani koji imaju nekretnine trebaju prenjeti dio svoje imovine građanima koji nemaju nekretnine, kako bi i oni došli u priliku da se skuće i što bi teret proteklog rata naknadno izjednačilo.
Većini vlasnika nekretnina nije bilo preveliko finansijsko opterećenje plaćanje 1,67% godišnje (50% / 30 godina) od tržišne vrijednosti njihove imovine, a relativno visoka poslijeratna inflacija, uzrokovana nedostatkom svega i svačega uz dugačak period otplate olakšali su plaćanje ovog poreza.
Zakon o izjednačavanju opterećenja (njem. Lastenausgleichgesatz), ili „kako su se Njemci kućili“ u slobodnom prevodu na srpski, stupio je na snagu 1.septembra 1952.godine.
Zakon je dao doprinos njemačkom poslijeratnom razvoju, ili barem mu ništa nije oduzeo, i privreda Njemačke je u desetogodišnjem periodu rasla po prosječnoj realnoj stopi od 7,5% (puna linija na grafikonu).
Stopa rasta realnog BDP Njemačke, u %
(1953 – 1962)
Izvor: www.destatis.de
Zakon o izjednačavanju opterećenja je još uvijek na snazi, a u Zakonu o socijalnim kompenzacijama, na koji se referira Zakon o izjednačavanju opterećenja, izraza „socijalna pomoć žrtvama rata“ zamjenjen je nedavno izrazom „socijalna kompenzacija“.
U ovoj izmjeni zakona pronalazi se potencijalna tajna veza sa visokom cijenom nekretnina i velikim brojem njemačkih građana koji iznajmljuju nekretnine za stanovanje, te očekivenom intervencijom države.
Naime, njemačko zakonodovstvo tretira imovinu kao stvar koje treba da služi i opštem dobru (čl. 14 st. 2 Osnovnog zakona Savezne Republike Njemačke), a uz to neki političari traže aktiviranje odredbi Zakon o izjednačavanju opterećenja od početka 2024.godine.
Ponavljanje 1952.godine bi značilo da jedna dio u proteklih nekoliko godina značajno uvećane tržišne vrijednosti nekretnina, oporezivanjem prelazi u ruke njemačkih „beskućnika“ – porodica koje iznajmljuju nekretnine za stanovanje.
Svako društvo ima svoj model prevazilaženja, ili smanjenja razlike u imovinskim odnosima, i svako društvo ima različit model „rješavanja stambenih pitanja“ svojih članova.
Osmočasovno radno vrijeme je tekovina borbe radničke klase Njemačke za poboljšanje uslova rada, a zakon iz 1952.godine poboljšao je životne uslove trećini stanovnika Njemačke (ove pravne odredbe nisu bile jedini oblik preraspodjele dohotka radi smanjenja ekonomskih razlika).
Prva poslijeratna njemačka vlada donijela je deklaraciju o osmočasovnom radnom vremenu (12.novembar 1918), a onda su najveći njemački industrijalci dogovorili sa predstavnicima radnika da radno vrijeme ne može biti više od osam sati (15. novembar 1918).
Na koji način će sadašnja njemačka vlast rješavati problem stanovanja još uvijek nije do kraja jasno, ali pritisci da se ovi ekonomska pitanja djelimično razrješe preraspodjelom dohotka, u formi izjednačavanja ekonomskog tereta kroz dodatno oporezivanje stambenih nekretnina, rastu.
Ono što je jasno je da postoji veliki broja zakupaca stanova, da su rente visoke, da su se vlasnici nekretnina obogatali zbog balona na tržištu nekretnina koji je finansirala ECB i indirektno podržala njemačka država, i da su se ekonomske razlike između zakupodavaca (rentijera) i zakupoprimaca („beskućnika“) povećale.
