Promjene u cijenama pružaju izvanredne informacije za razumijevanje promjena u ekonomskom sistemu, a nakon toga i za donošenje mjera ekonomske politike radi stvaranja željene strukture ekonomskog sistema.
Rast cijena se može pratiti na mjesečnom i na godišnjem nivou, a mi smo u ovome tekstu, da bi dobili potpunu i detaljnu informaciju o cijenama, odabrali period od tri godine.
U odnosu na septembar 2020.godine u septembru 2023. godine cijene su u prosjeku više za 26%.
Cijene hrane i bezalkoholnih pića porasle su najviše stvarajući iznadprosječne profite u ovim djelatnostim.
Proizvođači i prodavci hrane u prosjeku imaju vjerovatno najveću korist od rasta cijena, jer je cijena hrane u svijetu porasla za 30% (prema Global Price of Food Index), a u BiH za 41%.
BiH najveći dio hrane uvozi, domaći proizvođači hrane najčešće nisu istovremeno i prodavci hrane koju proizvode, i profit u ovoj djelatnosti je u većoj mjeri akumuliran u uvoznom i trgovačkom sektoru, a u manjoj mjeri proizvodnom sektoru.
Bez obzira što domaći proizvođači hrane nisu “pokupili sav kajmak” inflacija je radila i još uvijek radi za njih.
Drugi najveći dobitnik inflacije su preduzeća iz transportne djelatnosti – cijena energenata je porasla 28%, a cijene njihovih usluga, kojima je glavni ulaz cijena energije, za 34%.
Prodavci nafte i naftnih derivata su bili vrlo korektni prema potrošačima i podiglu su cijena za približno onoliko koliko je porasla cijena sirove nafte marke Brent na svjetskom tržištu (za 3 godine 27%).
Naveći gubitnik inflacije, barem prema zvaničnim statističkim podacima, su preduzeća koja se bave proizvodnjom odjeće i obuće, čije se ekonomski položaj mjeren rastom cijena pogoršao za petinu.
Na inače nisku profitabilnost ovoga sektora i značajan angažman radne snage, treba dodati i jeftinu uvoznu robu koja dodatno obara cijene odjeće i obuće.
Trogodišnji rast cijena u Bosni i Hercegovini, u%
(septembar 2020 – septembar 2023)
Izvor: BHAS.
Veliki trogodišnji ekonomski poraz su doživjeli zdravstvene i obrazovne ustanove, koje se ispoljile ogroman zaostatak za prosječnim rastom cijena.
Nakon ovakvog srednjoročnog rasta cijena malo srednjoškolaca (i njihovih roditelja) bi poželilo da se zaposli u ovim djelatnostima (u BiH), ili da studira fakultete koji će ih smjestiti u cijenovno impotentne ustanove (u BiH), osim ako se radi o velikim entuzijastima i idealistima, ili budućim emigrantima?
Motiv “bjega” ljekara i ostalog medicinskog osoblja iz BiH da se naslutiti iz podataka cjenovne statistike, ako plate onih koji su položili Hipokratovu zakletvu prate cijene u zdravstvenim ustanovama?
U restoranima i hotelima cijene su porasle tri puta više nego u zdravstvenim ustanovama, a ljekari i medicinske sestre su rizikovali svoje živote tokom korene, dok su mnoga preduzeća iz ove djelatnosti zbog prisilnog zatvaranja primala izdašnu finansijsku pomoć, a izgubljenu zaradu su kasnije relativno brzo nadoknadili.
Profesori, nastavnici i učitelji, nazvani prosvjetarima, čvrsto drže drugo ili treće mjesto odzada, i vjerovatno sa puno gorčine i bijesa gledaju na ove statističke podatke i na svoj saldo na tekućem računu?
I djelatnosti rekreacije i kulture, čije je proizvod takođe zdrav i obrazovan čovjek, su podigle cijene za petorostruko odnosno trostruko u odnosu na obrazovanje i zdravstvo, i time paradoks niskog rasta cijena u obrazovnim i zdravstvenim ustanovama postaje još veći i finansijski tragičniji.
Ako potplaćen nastavnik i ljekar nema prevelik motiv da isporuči kvalitetnu uslugu, neobrazovan i čovjek slabog zdravlja će ostvariti radni učinak ispod mogućeg, pa je i ekonomski rast i razvoj ispod potencijalnog.
Ono što bi trebalo biti najbitnije, zdravlje i obrazovanje, u vrtlogu inflacije prošlo je relativno najgore, iako bi svako društvo htjelo da ima što više zdravih i obrazovanih članova.
Naravno, moguće je i razmišljati potpuno suprotno; ako su obrazovni i zdravstveni sistem jeftini oni će proizvoditi puno obrazovanih i zdravih ljudi, ali tu vrstu umovanja ne prihvata većina ostalih djelatnosti (i zato su cijene u prosjeku porasle za 27%), pa zašto bi onda ova dva sistema bila izuzetak?
Epilog inflacije, tri godine poslije, registruje u prosjeku relativno-negativni trend u razvoju bosanskohercegovačkog ekonomskog sistema, koji se može, ako se hoće, u određenoj mjeri korigovati i izmjeniti mjerama i instrumentima ekonomske politike.
