Rast evropskih ekonomija – Zapadna pitanja

Stopa rasta realnog BDP, inflacija i stopa nezaposlenosti su tri najbitnija podatka na osnovu kojih se donose zaključci o zdravlju jedne ekonomije i njenom  položaju u  odnosu na druge ekonomije.

U periodima niske inflacije i jakog  tržišta rada (niske stope nezaposlenosti) dovoljno je baciti pogled na  stopu rasta realnog BDP  i shvatiti kojoj zemlji ide relativno dobro,  a kojoj relativno loše (visinu javnog duga u ovoj trodimenzionalnoj analizi zanemarujemo).

U  periodima  visoke inflacije, kroz koju veliki dio sveta, i  sva Evropa, prolazi u zadnje dve godine unapred se odbacuje ideja da bi zemlje sa visokom inflacijom  na bilo koji način mogle biti tretirane kao zdrave i  uspešne  ekonomije.

Vođeni tom predrasudom  i mediji i ekonomisti uporno izvještavaju  i analiziraju stalno visoku inflaciji u Turskoj, u oktobru 61,5%,  i  zanemaruju  dinamiku realne, tj, od inflacije očišćene, ekonomske aktivnosti.

EU odbija, godinama i decenijama, da primi Tursku u EU,  zemlju koja je zbog dugotrajanog  odbijanja da poveća kamatne stope,  uvela sebe, svojom krivicom,  od 2021.godine u inflacionu spiralu koja je u Evropi (Turska je i evropska zemlja)  nakon svetskih ratova viđena još samo  u zemljama bivšeg Sovetskog saveza  i  u Jugoslaviji.

Turska je od kraja 2020.godine pa sve do polovine ove godine ostvarila prosečan rast realnog BDP od 7,4%, a u isto vreme EU je rasla prosečno za 2,7%.

Poslednji  podatak o rastu realnog BDP, za  drugi kvartal 2023.godine, nanosi još teži poraz Evropi i naspram evropskih nevidljivih 0,4% stoji   turskih 5,1%.

Stopa rasta realnog  BDP u  drugom kvartalu 2023.godine 

(u  %  u odnosu na godinu dana pre)

Izvor:  Eurostat. Podsetnik: Linija na grafikonu predstavlja  prosek rasta realnog BDP EU u drugom kvartalu 2023.godine (0,4%).

Čak ni  stanje na  evropskom tržištu rada nije mnogo bolje u  EU, nego u Turskoj.

Stopa nezaposlenosti (odnos između broja nezaposlenih i zbira zaposlenih i nezaposlenih) je u septembru u EU 6%, a u Turskoj 9,1%.

Migracioni tokovi naravno idu iz  Turske u EU, a ne  obratno, jer  stara dama,  Evropa, vene i umire,  a Turska je demografski u večitom  proleću.

Od seobe radne snage  koristi imaju oba ekonomska bloka,  EU dobija radnike, a Turska smanjuje nezaposlenost i  povećava radničke doznake iz inostranstva.

Turska ekonomija nikada nije dobila naziv tigra, pošto verovatno ne graniči kopnom sa Rusijom, pa nikome nije u  interesu da pored istinskog medveda izmisli tigra.

Zemlje nekada prozvane “baltičkim tigrovima”, su ili na začelju liste rasta realnog  BDP (Estonija i Letonija), ili  oko evropskog proseka (Litvanija).

U vreme raspada Otomanske imperije, na početku 20. stoleća  ovo carstvo, i turske zemlje kao njen centralni deo, nazivali su “Bolesnikom sa Bosfora”, sa aluzijom na teritorijalnu i ekonomsku dezintegraciju carstva (čija se prestonica nalazi na Bosforu) i problem njegove podele koji je nazvan “Istočno pitanje”.

Bolesnik sa Bosfora je bio termin koji je savršeno  odgovarao turskom društvu toga vremena.

Danas,  100 i više godina posle, iako je Turska u vrtlogu dvocifrene inflacije, Evropa za Tursku ne može reći da je bolesnik, niti za sebe sme tvrditi da je zdrava.

Na početku teksta smo namerno izostavili veličinu javnog duga  u odnosu na BDP kao pokazatelja zdravlja ekonomije.

Polovinom ove godine  turski javni dug je 34% BDP  evropski (EU) oko 84%, pa i po tome pokazatelju nije jasno koja je bolesna a koja zdrava ekonomija, turska ili evropska?

Istorijom, političkom i ekonomskom, nekada dominiraju istočna pitanja, a nekada zapadna pitanja.

Za utehu je i  da su  i Bosna (1,2%) i  Srbija (1,6%) i Hrvatska (2,3%) iznad evropskog prosečnog rasta realnog BDP (turski prosek im je nedostižan).