Početkom aprila ove godine entitetske agencije za bankarstvo su donijele odluku o privremenim mjerama za smanjenje izloženosti bosanskih banaka.
Regulacija je uvedena sa sljedećim ciljem: “Ovom odlukom utvrđuju se privremene mjere sa ciljem umanjenja rizika koji mogu rezultirati izlaganjem banke prema izdvojenim izloženostima koji se smatraju značajnim”.
Agencije su ovom odlukom zahtjevale od banaka da nivo izloženosti, ili potraživanja, prema stranim centralnim vladama i stranim centralnim bankama ne prelazi 100% priznatog kapitala banke.
Uoči donošenja ove odluke, krajem marta 2023., ukupna potraživanja banaka prema inostranstvu bila su 5,5 milijardi KM.
Na kraju oktobra 2023. banke potražuju od inostranstva 6,1 milijardi KM, za 600 miliona KM više (11%) nego prije donošenja odluke o privremenim mjerama za smanjenje izloženosti.
Sigurni smo da je namjera agencija bila da smanje, a ne da povećavaju izloženost banaka sa sjedištem u BiH prema inostranstvu, pa se zato može postaviti razumno pitanje – Gdje je zapelo?
Potraživanja bosanskih banaka prema inostranstvu , u milijardama KM
Izvor: www.cbbh.ba
Kada se u bankarstvu upotrebi stručni pojam “izloženost” prvo se opravdano i potpuno tačno “posumnja” na pozajmljivanje novca.
Novac se može pozajmiti davanjem kredita ili kupovinom hartija od vrijednosti, a bankama i putem oročavanja depozita ili držanjem depozita po viđenju.
Ako je naša definicija izloženosti putem pozajmljivanja novca tačna (agencije se u definisanju izloženosti pozivaju na čl. 3 i čl. 4 Odluke o velikim izloženostima) da li je onda uopšte praktično i teorijski izvodljivo da neka bosanska banka posudi novac nekoj stranoj centralnoj banci?
Ako bi neka bosanska banka posudila novac npr. centralnoj banci Njemačke (Deutsche Bundesbank) onda bi se ta banka trebala nalaziti u pasivi Deutsche Bundesbank.
Deutsche Bundesbank bi u ovome poslovnom scenario bila dužnik te banke, a ta banka (sa sjedištem u BiH) bila bi povjerilac Deutsche Bundesbank.
Takav poslovni događaj je potpuno nemoguć i zato je zapelo?
Povjerioci Deutsche Bundesbank mogu biti samo njemačke banke, jer sam one kod nje mogu držati depozite, ili kupovati-držati njene hartije od vrijednosti (ali bez prava da ih dalje prodaju?).
Isto to važi i za ostale centralne banke evropskih zemalja – njima bosanske banke ne mogu pozajmiti novac.
Takođe, bosanske banke ne mogu stranim centralnim vladama davati kredite, već mogu samo kupovati njihove hartije od vrijednosti?
Pod izloženošću bosanskih banaka prema stranim centralnim bankama se može smatrati i držanje stranog efektivnog novca u trezorima bosanskih banaka, što zaista predstavlja izloženost bosanskih banaka prema stranim centralnim bankama.
Kad banka u BiH u svome trezoru drži eure ona je, s obzirom da su euri (gotovina) koji se ne nalaze u trezorima Evropske centralne banke (ECB) obaveza ECB, uistinu izložena prema ECB (to je strana centralna banka koja emituje eure).
Međutim banke u BiH moraju imati eure u svojim trezorima, da bi mogle odgovoriti na tražnju fizičkih lica za eurima.
Banke na eurima koji se nalaze u njihovim trezorima zarađuju na provizijama kada ih prodaju i kupuju, i one eure drže u trezorima (i blagajnama) zato što to moraju raditi, a ne zato što to po svaku cijenu žele raditi.
Banka može smanjiti izloženost prema stranim centralnim vladama, ali istovremeno može povećati izloženost prema stranom privatnom sektoru, jer se odluku o privremenim mjerama za smanjenje izloženosti ne odnosi na privatni strani sektor, već samo na javni strani sektor.
Da li su, i ako jesu zašto su, agencije za bankarstvo diskriminisale strani javni sektor, na račun stranog privatnog sektora?
Svako posuđivanje novca stranim centralnim vladama je manje rizično od posuđivanja novca stranom privatnom sektoru, ali ulaganje u privatni sektor ima veći očekivani prinos.
Da li agencije za bankarstvo zaista implicitno i indirektno žele da ulaganja bosanskih banaka u inostranstvu budu rizičnija?
U odluci o privremenim mjerama za smanjenje izloženosti bosanskih banaka stoji da je njen cilj umanjenje, a ne rast, rizika.
Eto, to bi bili neki razlozi zbog kojih ova regulativa po našem mišljenju ne radi, a neće ni raditi ako ne bude promjenjena i prilagođena praksi poslovanja bosanskih banaka sa inostranstvom.
Ova regulativa je uvedena prije 9 mjeseci i profesionalna obaveza agencija za bankarstvo je da upoznaju javnost sa efektima regulacije – ili možda nije?
MMF je prognozirao da će nominalni BDP BiH u 2023.godini biti 48,4 milijarde KM iz čega proizilazi da potraživanje banaka prema inostranstvu od skoro 13% ovoga iznosa (6,1/48,4) mora biti bitno za bosanski i ekonomski i bankarski sistem?