Nemoguće je ne primjetiti ogroman broj motornih vozila na ulicama svih gradova čija upotreba stvara ogromnu potražnju za naftnim derivatima, a koje većina zemalja uvozi.
Danas većina domaćinstava ima u posjedu automobil i upotrebljava ga skoro svaki dan, pa se zato svaka ekstremna promjena cijena naftnih derivata brižljivo prati i analizira.
Neposredno nakon početka ukrajinsko-ruskog sukoba cijena pojedinih automobilskih goriva je, zbog rasta cijene nafte na evropskim berzama, porasla na 3,5 KM po litri (sa oko 2,5 KM).
Vladala je ogromna neizvjesnost u pogledu načina i kontinuiteta snadbijevanja evropskih rafinerija sa sirovom naftom i ostalim energentima (prije svega prirodnim gasom), a ulje na vatri bila je ogromna količina “odštampanog” novca.
Na rast cijena ovoga energenta (za oko 40% početkom rata, 3,5/2,5) zemlje uvoznice nafte ne mogu uticati, moraju se prilagođavati i zato je svaka velika promjena cijena naftnih derivata ogroman stres za krajnjeg korisnika.
Većina potrošača, većine roba, odgovorne za rast cijena traže u maloprodaji (na tržištu naftnih derivata to su vlasnici benzinskih pumpi), ne primjećujući da postoje robe koje se proizvode u zemlji i robe koje se uvoze iz drugih zemalja.
Na uvozne cijene ove druge skupine roba, u koje spadaju naftni derivati, njeni uvoznici i vlasnici benzinskih pumpi ne mogu uticati.
Uvozna cijena naftinih derivata je za zemlje uvoznice nafte zadata ili vanjska (eksterna) cijena.
Ta cijena, pošto se preko cijene sirove nafte, formira na svjetskim berzama je za BiH tzv. svjetska cijena.
Za proizvođače sirove nafte poput Saudi Arabije, SAD, Venecuele, Kuvajta i Rusije, to nije svjetska cijena, nego domaća cijena.
Zato Rusija, i sa njom politički i ekonomski povezana Bjelorusija, mogu imati najniže cijene dizela, a zemlje koje ne proizvode naftu moraju apsorbovati ekonomski stres viših cijena naftnih derivata kako znaju i umiju (vidjeti grafikon).
Na osnovu predstavljenih podataka BiH je nadprodsječno dobro apsorbovala naftni šok sa početka 2022.godine i nalazi se na začelju po visini cijena dizela.
Cijena dizela u Evropi, 4.mart 2024.godine
(u eurima)
Izvor: https://www.cargopedia.net/europe-fuel-prices
Problem ovog poređenja je u tome što se BiH poredi sa mnogo bogatijim zemljama u kojima su prosječne plate mnogo više nego u BiH, i zato se ispravnost ovoga poređenja suočava sa dilemom tipa “da, ali”.
Na primjer, cijena dizela u Švajcarskoj čiji je BDP po glavi stanovnika veći za 350% od bosanskog (mjerenog po paritetu kupovne moći) je za samo 50% veća nego u BiH.
Da, dizel je skuplji za 50% u Švajcarskoj, ali Švajcarac je u prosjeku četiri i po put bogatiji od stanovnika BiH.
BiH može uticati na povećanje ove razlike, tj. na smanjenje cijene naftnih derivata u BiH, smanjenjem carina i akciza na naftne derivate.
Bukvalno do juče takva ekonomska politika je bila nemoguća, jer bi ona u oba entiteta smanjila budžetske prihode i povećala budžetske deficite, te otvorila pitanje načina i mogućnosti finansiranja novostvorenog dodatnog deficita.
Ali, nakon što je RS izrazila namjeru da pozajmi novca od MMF kroz stendbaj aranžman, Savjet ministara BiH i Uprava za indirektno oporezivanje trebaju početi razmišljati o smanjenju cijena naftnih derivata na ovaj način.
Ne zaboravimo takođe da ako se smanje carine i akcize na naftne derivate do linearnog pada budžetskih prihoda po ovome osnovu ne mora nužno doći, jer će u maloprodaji biti prodata veća količina naftnih derivata.
Što je cijena robe niža tražnja za njom je veća.
Rast količine prodate nafte može dovesti do nelinearne promjene u naplaćenom porezu na promet (i pored smanjenja osnovice za njegov obračun po litri energenta), kao i do povećanja bruto dobit u maloprodaji naftnih derivata.
Porez na promet (porez na dodatnu vrijednost) je prihod budžeta, isto kao i poreza na (uvećanu) bruto dobit.
Smanjenje cijena naftnih derivata, kroz smanjenje carina i akciza, može biti i dio antiinflacione ekonomske politike u BiH, kao i ekonomske politike povećanja životnog standarda stanovništva.
