Nakon što je američko ministarstvo finansija preko svoga službenika koji je doputovao u Sarajevo nagovjestilo mogućnost uvođenja sankcija bankama koje drže račune fizičkih i pravnih licima sankcionisanih od strane američke administracije, banke su, potpuno profesionalno i potpuno ispravno, odlučile da preko Udruženja banaka BiH zatraže dodatna tumačenja od Ministarstva finansija SAD.
Banke se u ovome složenom problemu nalaze između čekića i nakovnja i to se još uvijek dovoljno ne shvata i ne razumije.
Ukoliko nastave raditi sa licima, pravnim ili fizičkim, koja su na američkoj listi sankcionisanih nad njima će se otvoriti bezdan američkih sankcija.
Pored načina obavljanja poslova međunarodnog platnog prometa, može se otvoriti i problem načina upotrebe operativnih sistema i drugih softvera, te hardvera, proizvedenih ili kontrolisanih od strane američkih kompanija.
Američke kompanije, nemaju izbora, one moraju primjenjivati američke propise, bosanske banke nemaju tu obavezu (a ni pravo?), ali mogu pretrpiti štetu ako ih ne primjenjuju.
To je američko-bosanksohercegovačka strana priče o američkim sankcijama, ali postoje i one stvari koje se samo i isključivo unutrašnje – bosanskohercegovačke.
BiH i njeni entiteti su kroz zakone o bankama i zakone o unutrašnjem platnom prometu poslove plaćanja u zemlji povjerili bankama.
Ti poslovi uključuju i otvaranje i vođenje transakcionih računa svakog pravnog i fizičkog lica koji za otvaranje računa ispunjava uslove.
U BiH ne postoji, i nikada nije postojao, pravni propis koji je zabranio otvaranje i korištenje transakcionih računa onim pravnim licima koja sa pod sankcijama Ministarstva finansija SAD.
Kada bi banke odlučile da, bez saglasnosti ovih pravnih i fizičkih lica, zatvore ili onemoguće upotrebu njihovih računa načinile bi im višestruku materijalnu štetu čiju naknadu ova lica imaju pravo tražiti putem suda.
Fizička lica pod sankcijama, na čelu sa Predsjednikom Republike Srpske, su shvaćajući veličinu javnog interesa koji bi mogao biti ugrožen ako bi pojedine banke bile sankcionisane zato što ne poštuju američke propise, već ponudile isplatu prinadležnosti putem blagajni organa uprave i drugih institucija, vjerovatno nakon prethodne izmjene uredba o uslovima i načinu plaćanja gotovinom, čime bi ovaj dio problema bio jednostavno i lako rješen.
Međutim, sankcionisana pravna lica nemaju na raspolaganju ovu vrstu jednostavne i lake izlazne opcije.
Bez računa kod banke ona ne mogu koristiti usluge ni unutrašnjeg ni međunarodnog platnog prometa, pa time ni obavljati djelatnost zbog koje su osnovana.
Bankari su praktični, pragmatični, racionalni i realni i svom finansijskom interesu i finansijskom interesu svojih klijenata i akcionara posvećena grupa ljudi, jer da nemaju te karakterne i poslovne crte ne bi bili bankari.
Zato su oni odmah odlučili da djeluju i da preko Udruženja banaka BiH i američke ambasade zatraže dodatno tumačenje od strane Ministarstva finansija SAD, pri čemu su sigurno primjetili da ovaj odnos nije odnos ravnopravnih.
Suprotno strana američkom ministarstvu finansija ili američkoj administraciji čije je ono dio može biti samo Ministarstvo finansija i trezora BiH odnosno Savjet ministara BiH.
Ako se rasprava o nekom predmetu spora između zainteresovanih strana odvija na ravnopravnom – istom nivou odlučivanja veća je vjerovatnoća da će taj problem biti riješen.
Banke upravljaju ogromnom imovinom (aktivom) koju finansiraju pasivom sastavljanom od pretežno obaveza prema vlasnicima transakcionih i štednih računa, uzetih kredita i emitovanih obaveznica.
Ove obaveze čine 90% pasive banaka.
Aktiva banaka se približava veličini ukupne godišnje novostvorene vrijednosti (bruto domaći proizvod).
Američke sankcije predstavljaju problem za cijelu ekonomiju BiH, ne samo za sankcionisana lica i banke.
Aktiva banka i BDP, u milijardama KM
(Bosna i Hercegovina, 2013 – 2023)
Izvor: Agencija za statistiku BiH i CBBiH.