Svaka ljudska djelatnost ima određene principe oko kojih se svi slažu, a one stvari oko kojih se ljudi koju obavljaju tu djelatnost u manjoj ili većoj mjeri ne slažu ne predstavljaju principe već lične ili grupne stavove.
Jedan od osnovnih principa na kojima se za zasniva bankarsko poslovanje je pretvaranje obaveza banaka u potraživanja banaka, pri čemu su uvijek, po pravilu, obaveze banaka kraćeg dospjeća od dospjeća potraživanja banaka.
Na pojednostavljen način ćemo objasniti kako ovaj princip fukcioniše.
Banka da kredit na pet godina, a kao izvor koristi oročeni depozit od npr. tri godine.
Banka gaji nadu, ili stručno rečeno očekivanja, da će ovaj depozit biti reoročen nakon dvije godine ili da će na njegovo mjesto stupiti neki novi izvori finanansiranja.
Ako se to ne desi banka ima novčana sredstva kojim će izmiriti obaveze po glavnici trogodišnjeg depozita.
Dakle u ovome primjeru banka transformiše obaveze po depozitu koji dospjeva za tri godine u kredit koji dospjeva za pet godina.
Ovaj princip bankarskog poslovanja se naziva ročna transformacija sredstava (obaveze banaka su sredstva ili resursi banaka).
Ako banka pretjera u ročnoj transformaciji sredstava izlaže se riziku da postane nelikvidna.
Nelikvidna banka nije u stanju da izmiri obaveze prema povjeriocima (deponentima, štedišama).
Sve što je rečeno za banku odnosi se i na skup banaka koje posluje na određenoj teritoriji – bankarski sektor.
Čak i bez analize prosječne ročnosti kredita banaka, sami podaci o ročnosti obaveza banaka ukazuju na pojačanu ročnu transformaciju.
Na kraju 2023.godine 70% obaveza banaka su kratkoročne obaveze ili obaveze koje dospijevaju za godinu dana.
Kratkoročne obaveze u % od ukupnih obaveza banaka
(BiH, 2000 – 2023)
Izvor: www.cbbh.ba
Bosanski bankarski sektor se nalazi na polovini treće decenije svoga razvoja (2020-2025) i u periodu izuzeno visoke likvidnosti i profitabilnosti, pa je takva ročna struktura obaveza banaka neočekivana i za ročnu transformaciju sredstava izuzetno nepovoljna.
Početkom dvijehiljaditih, kao i danas, svega trećina obaveza banaka bila je ugovorena na period od iznad godinu dana.
Poslije krize iz 2008.godine udjel dugoročnih obaveza banaka se stalno povećavao i na kraju 2009. je dostigao skoro 60% obaveza banaka, obezbijeđujući bankama vršenje ročne transformacija bez velikih rizika da budu nelikvidne.
Krajem 2015.godine odnos povjerilaca prema banakama se počinje mjenjati i bankama se ostavlja sve manje dugoročnih sredstava za rad i sve više kratkoročnih.
Rast kratkoročnih obaveza se dodatno uvećava nakon izbijanja pandemije korone (2020).
Povratak u dvijehiljadite sa aspekta odnosa kratkoročnih obaveza i ukupnih obaveza ima i svoju pozitivnu stranu.
Kratkoročni izvori finansiranja su jeftiniji od dugoročnih izvora finansiranja, pa banke imaju relativno manje troškove finansiranja i ostvaruju veće profite.
Nikada bankarski sektor u BiH nije bio tako profitabilan kao prošle godine.
Banke su na svakih 100 KM kapitala zaradile 15 KM čistog profita (15%), međutim, bankarski sektor sa ovako mnogo kratkoročnih izvora finansiranja lakše je destabilizovati.
Kratkoročne obaveze spadaju u kategoriju vrućeg novca (eng. hot money), a on ima običaj da, ukoliko se osjeti zbog nečega nesigurnim, vrlo brzo napusti bankarski sektor.
Povratak u dvijehiljadite godine, njegovi uzroci, i potencijalni negativni efekti ne bi trebali biti ignorisani od strane banaka i institucija koje regulišu njihov rad.
