Kada pravna ili fizička lica drže novac kod komercijalne banke ona to čine između ostaloga i zato što vjeruju da će im banka taj novac čuvati i omogućiti da sa njim raspolažu kada god to oni požele.
Drugim riječima, lica koja deponuju novac kod banke (deponenti) imaju povjerenja u banku, to jest u njen poslovni moral, koji joj neće dozvoliti da ne izvrši obaveze prema vlasnicima novčanih sredstava u banci.
Ni pravnim ni fizičkim licima u eurozoni ne preostaje ništa drugo nego da vjeruju Evropskoj centralnoj banci (ECB), u nadi da neće biti iznevjereni.
Povjerenje u ECB nije ništa drugo do vjera da će ECB izvršiti povjereni joj mandat, koji se sastojao u tome da održi inflaciju na 2%.
Do juna 2021.godine cilj monetarne politike je bila godišnja inflacija od 2%.
U julu 2021.godine promjenjena je monetarna strategija na način da je 2% i dalje ostao cilj monetarne politike, ali u srednjem roku, čime je ECB oslobodila sebe brige o kratkoročnim promjenama inflacije.
Inflacija od 2% kao cilj monetarne politike predstavlja u srednjem roku veliku promjenu u monetarnoj politici i izmjenu pravila igre “u toku utakmice”.
ECB je ovim poručila da je spremna tolerisati visoku inflaciju, koja u prosjeku u srednjem roku (oko tri godine?) treba biti na nivou od 2% godišnje.
U drugom poluvremenu kada je vidjela da ne može (ili ne želi?) održati inflaciju na zadatom nivou ECB je odlučila da promjeni pravila igra i da za cilj uzme inflaciju u srednjem roku.
Do juna 2022. ECB je skoro udvostručila svoj bilans (u odnosu na 2019.godinu) i zasula eurozonu ogromnom količinom novca.
Inflacija u eurozoni, u %
(2021 – 2023)
Izvor: Evrostat. Crvena linija prikazuje inflaciju od 2% koja je cilj monetarne politike ECB u srednjem roku.
Pravila igre se ne bi trebala mijenjati u toku same igre?
Sudija koji u drugom poluvremenu nogometne utakmice promjeni pravila igre vjerovatno neće biti pozvan na sljedeću utakmicu?
ECB je prvo izgubila dio kredibiliteta kada je odlučila da poveća ponudu novca (štampa novac), a o potom je dodatno izgubila kredibilitet kada je polovinom 2021. promjenila pravila igre.
Uz inflaciju od 2% na godišnjem nivou smanjenje kupovne moći evra tokom tri godine trebalo je biti 5,8% (1/(1,02^3)-1).
Uzimajući u obzir inflaciju u zadnje tri godine gubitak kupovne moći evra je 15,2% (1/(1,05*1,092/1,02)-1).
Smanjenje kupovne moći novca je za 9,5% više nego što je to ECB obećala u prvom poluvremenu (5,8%-15,2%).
Zemlje članice eurozone nemaju izbora i moraju trpiti neispunjena obećanja ECB, kao i promjenu tih obećanja, ili pak mogu odigrati produžetke i izaći iz eurozone?
Preveliko smanjenje kupovne moći se može opravdati rastom ekonomije eurozone koja je u odnosu na 2019.godinu do kraja 2023.godine realno porasla (BDP) za 4,2% .
Ovaj rast je “kupljen” štampanjem novca i mi smo sa tim zadovoljni – to je druga reakcija zemalja eurozone na gubitak kupovne moći eura.
U okviru ove reakcije podrazumjeva se da je za zemlje eurozone irelevantno što je u prvoj godini pandemije (2020) kineska ekonomija realno porasla za 2,2% , a u drugoj godini pandemije za 8,5% dok je prosječna godišnja inflacija (2020 – 2023) bila 2%?
