Nedavno je objavljena vrlo važna, korisna i informativna publikacija Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH) pod naslovom „Ocjena rizika za financijsku stabilnost za prvo polugodište 2025. godine“. Riječ je o jedinstvenoj publikaciji, što joj daje dodatnu vrijednost i značaj, jer se pitanjem financijske stabilnosti bave i entitetske agencije za bankarstvo, ali one ne objavljuju svoje nalaze o toj temi.
U razdoblju izrazito snažnih globalnih društvenih, političkih i ekonomskih previranja, koja vode prema sve nestabilnijim društveno-ekonomskim odnosima, sadržaj i nalazi ove publikacije trebali bi privući veliku pozornost ne samo ekonomista i bankara nego i šire javnosti.
Gotovo da nema osobe koja nema neki poslovni odnos s bankama i koja stoga nije zainteresirana za stabilnost financijskog sustava, u čijem su središtu upravo banke. Ipak, unatoč tome, sadržaj ove publikacije gotovo se izgubio u bosanskohercegovačkom medijskom prostoru, premda je riječ o dokumentu koji je u potpunosti u funkciji javnog interesa i procjene stabilnosti jednog od najvažnijih ekonomskih sustava – financijskog sustava.
U svojoj ocjeni rizika za financijsku stabilnost CBBiH je iznijela niz važnih nalaza i procjena, te je ponudila vlastito viđenje odnosa između financijskih rizika i stabilnosti financijskog sustava.
Naravno, uvijek postoje pitanja na koja se može dodatno ukazati i koja se mogu drukčije interpretirati. Jedno od takvih pitanja jest likvidnost banaka.
Govoreći o likvidnosti banaka, CBBiH navodi da „indikatori likvidnosti (na kraju drugog kvartala 2025. godine) odražavaju visoku likvidnosnu poziciju banaka u Bosni i Hercegovini, unatoč blagom smanjenju njihovih vrijednosti krajem godine“.
Kako bi potkrijepila takvu ocjenu, CBBiH navodi vrijednosti pet pokazatelja likvidnosti bankarskog sustava. Za jedan od njih ističe sljedeće:
„Također, u istom razdoblju (drugo tromjesečje 2025.) kratkoročne financijske obveze u odnosu na ukupne financijske obveze ostale su na rekordnoj razini od 72 %.“
U vrijednosti ovog pokazatelja i njegovoj dinamici krije se jedna neugodna činjenica koja u publikaciji nije dovoljno naglašena, a koja likvidnost banaka prikazuje u znatno nepovoljnijem svjetlu.
Naime, 73 % kratkoročnih financijskih obveza u ukupnim financijskim obvezama (treći kvartal 2025.) predstavlja izrazito nepovoljnu strukturu obveza s aspekta mogućeg naglog i značajnog odljeva novčanih sredstava iz banaka.
Kratkoročne financijske obveze u odnosu na ukupne financijske obveze
BiH, 2000 – 2025.
Izvor: CBBiH.
Situacija je za banke još nepovoljnija ako se promatra dugoročniji trend. U posljednjih deset godina relativni udio kratkoročnih obveza kontinuirano raste. Ako se uzme u obzir da najveći dio tih sredstava čine depoziti koji nisu oročeni, banke se, barem prema ovom pokazatelju, nalaze u znatno slabijoj likvidnosnoj poziciji nego što se to na prvi pogled čini.
Postavlja se pitanje zašto vlasnici novčane imovine sve rjeđe oročavaju sredstva na dulji rok, odnosno na razdoblje dulje od jedne godine, te kako ovu negativnu pojavu u bosanskohercegovačkom bankarstvu objasniti s ekonomskog stajališta.
Prije svega, deponenti i štediše svjesni su da kamatne stope na dugoročne depozite nisu dovoljno visoke da bi ih zaštitile od inflacije. Mala razlika između kamatnih stopa na kratkoročne i dugoročne depozite vrlo je slab poticaj za ugovaranje dugoročnog oročenja. Osim toga, deponenti očito više cijene slobodno raspolaganje vlastitim novcem nego relativno skromnu zaradu od približno 3 %, koju bi morali čekati godinu dana.
Drugim riječima, trenutačna raspoloživost glavnice dobila je veći prioritet od financijskih prihoda na novčanu imovinu.
Stječe se dojam da deponenti žele imati novac na dohvat ruke, kao da su svjesni mogućnosti da bi ga u nekom trenutku mogli morati brzo povući iz banaka – živeći i poslujući do trenutka kada bi netko mogao reći: „Priprema, pozor, sad!“
Takvo raspoloženje i motivi deponenata predstavljaju ozbiljan izazov za banke, ali i za cijeli bankarski sustav. Promatrano kroz ovaj pokazatelj, bosanskohercegovački bankarski sustav vratio se na razinu na kojoj je bio prije čak 23 godine – sredinom 2003. godine, kada je također oko 72 % financijskih obveza banaka bilo raspoloživo u kratkom roku.
Na ovu značajnu regresiju u strukturi bankarskog poslovanja, koja je prošla gotovo nezapaženo, bilo je potrebno upozoriti. Tek prepoznavanjem problema može se započeti s djelovanjem na uzroke koji su doveli do pogoršanja likvidnosne strukture banaka.
