Pokojni Džek Velč, puno ime John Francis Welch Jr. (19.11.1935 – 1.3.2020. godine), ostaće upamćen kao čovjek koji je prilikom odlaska u penziju 2001. godine od svoje kompanije dobio (do sada) najveću poznatu otpremninu u istoriji: 417 miliona USD.
Bio je predsjednik (chairman) i izvršni direktor (CEO) kompanije Dženeral Elektrik (General Electric, GE) od 1981. do 2001. godine, a tržišna vrijednost kompanije GE je u tom periodu porasla sa 12 milijardi USD (cijena akcije oko 1,1 USD) na 410 milijardi USD (cijena akcije skoro 60 USD u 2001. godini kada je otišao u penziju).
Kretanje cijene dionice GE od 1981. godine
Izvor: www.yahoo.com
Godinu 1980, prije nego što je Velč postao izvršni direktor, GE je ostvarila prihod od oko 26,8 milijardi USD, a 2000. godine, godinu prije njegovog odlaska, prihodi su dostigli skoro 130 milijardi USD.
Bio je po obrazovanju doktor hemijskih nauka, a osim po rekordnoj otpremnini, ostaće upamćen i kao pobornik pravila da kompanija mora biti na prvom, eventualno drugom mjestu po udjelu na tržištu u svojoj „industriji“, u suprotnom se mora prodati.
Zbog toga su iza njega često ostajale prazne kancelarije.
Zahvaljujući tome, dobio je nadimak Neutron Jack (jer eliminiše zaposlene bez oštećenja kancelarija, poput neutronske bombe – nuklearnog oružja koje daje relativno malu eksploziju, ali sa relativno velikom količinom radijacije, tako da eliminiše ljudske resurse, a ne pravi velike materijalne štete).
Časopis Fortune je Džeka Velča 1999. godine proglasio za „menadžera XX stoljeća“.
Ostaće upamćen i kao pisac, savjetodavac i govornik, a ponajviše kao vrstan menadžer, jedan od najboljih (i najplaćenijih) menadžera dvadesetog vijeka. Džek Velč je, koliko se zna, tih posljednjih 20 godina radnog angažmana imao platu oko 80.000 USD mjesečno i uživao niz drugih privilegija, uključujući VIP lože za teniske mečeve (US Open, Vimbldon), te mečeve Njujork Niksa, Red Soksa… i šta sve ne.
Velč je među zaposlenima važio za brutalno iskrenog menadžera.
Kažu da je cijenio faktor iznenađenje i neočekivano posjećivao GE-ove pogone i kancelarije.
Popularizovao je takozvanu politiku „štapa i kanapa“ (hajde da ovako prevodimo „rank and yank policy“) koje od tada koriste i mnogi drugi korporativni entiteti. Svake godine Velč bi otpustio 10% svojih menadžera, bez obzira kakav bio apsolutni učinak krporacije.
One koji su ušli u top 20% nagrađivao je bonusima i opcijama za akcije zaposlenih.
Posljednjih nekoliko godina svog radnog vijeka proveo je u razmišljanjima koga treba imenovati za svog nasljednika na mjestu predsjednika i izvršnog direktora GE.
Njemu je plan ko će biti nasljednik dugo vremena bio prioritet, kao što je je kazao u svom govoru deset godina prije penzionisanja, 1991. godine: “Od sada je odabir mog nasljednika najvažnija odluka koju ću donijeti.
Razmišljanje o nasljedniku mi gotovo svaki dan zauzima veliki dio mog vremena.”. Ovakav stav proizilazi iz Velčovog uvjerenja da je za korporaciju veoma važna briga o profesionalnom razvoju zaposlenih, kako bi aktuelni menadžement imao dostojne nasljednike, budući da odlasci rukovodilaca mogu imati značajne posljedice po organizaciju.
Vjerovao je da će odluka o njegovom nasljedniku imati najvažniji efekat na buduće aktivnosti GE. Novinari su publikovali dugu i komplikovanu sagu o planiranju nasljedstva prije njegovog penzionisanja. Kao favoriti su navođeni Džejms MekNerni (James McNerney), Robert Nardeli (Robert Nardelli) i Džef Imelt (Jeff Immelt).
Imelt je na kraju izabran da nasledi Velča na mjestu izvršnog direktora GE-a.
Velč se penzionisao taman na vrijeme da ne bude na mjestu direktora GE kada nastupe poznati napadi od 11.9.2001. godine, koji su značajno smanjili tržišnu vrijednost akcija korporacije GE.
Njegovim nasljedniku nije bili nimalo lako, GE je imala niz uspona i padova, ali još uvijek nije ni izbliza dostigla slavu i vrijednost iz Velčovog vremena.
Njujork Tajms (The New York Times) je 2017. godine, objavio članak i kojem tvrdi da je cijena akcija GE-a precijenjena u periodu Velčovog predsjedavanja i to zbog rasta sektora finansijskih usluga.
U istom članku nadugo i naširoko opisuju „posrtanje GE-a u 16 godina pod predsjedavanjem Imelta“, koji je takođe bio jedan od najplaćenijih menadžera u zemlji i na kraju rasprodao dvije najveće Velčove akvizicije: NBCUniversal i GE Capital.
A Velč se toliko trudio da izabere dostojnog nasljednika.
Ispostavilo se da je bio u pravu kada je izjavio da će odluka o njegovom nasljedniku imati najvažniji efekat na buduće aktivnosti GE!
Vidosav Pantić*
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
