Kreditni rast u BiH – Anemična krvna slika

Sve zemlje na svijetu su tokom pandemije pokušavale, na razne načine, da održe pozitivne stope kreditnog rasta i da finansiraju preduzeća i građane novim kreditima, na višem nivou.

Na realizaciji ovoga cilja ekonomske politike su bile angažovane i javne i privatne finansijske institucije i mnogo zemalja je uspjelo ostvariti postavljeni cilj.

Centralne banke su davale kredite svojim državama i svojim komercijalnim bankama, vlade su kroz javnu potrošnju ili direktno kreditiranje doprinosile rastu kredita, a komercijalne banke su zahvaljujući novim izvorima finansiranja i većoj likvidnosti bile vrlo aktivne u kreditiranju, uprkos opštem padu privredne aktivnosti.

Rast kredita i potrošnje tokom 2020.god. se dalje prenosio na kupovinu roba i usluga, što je ublažilo ekonomsku krizu izazvanu pandemijom.

Većina zemalja je sa takvom politikom nastavila i u 2021.god., a i BiH je svoju kreditnu politiku iz 2020.god. prenijela u 2021. god. (vidjeti grafikon).

U eurozoni krediti građanima i preduzećima su u prva tri mjeseca 2021.god. rasli po godišnjoj prosječnoj stopi od 3,5%.

Krediti austrijskim i njemačkim  građanima i preduzećima su u istom periodu prosječno porasli za 4,4%, a  krediti u Srbiji za 9%.

Postoje države u EU čiji kreditni rast u prvim mjesecima 2021.god ima ovako anemičnu krvnu sliku poput bosanske, ali na njih se ne treba ugledati, jer se u tim zemljama preduzeća snabdjevaju novcem i emisijama obveznica i komercijalnih zapisa, a to tržište u BiH  skoro da i ne postoji.

Osim toga u zemljama  EU u kojima su krediti pali u 2021.god. (Grčka, Irska, Kipar, Slovenija …) Evropska centralna banka je preuzela jedan dio poslova komercijalnih banaka,  a na takvu vrstu ekonomske politike BiH ne može računati.

Krediti preduzećima i građanima u bankama BiH

(mjesec 2021.god. u odnosu na taj isti mjesec 2020. god.)

Izvor: Centralna banka BiH.

Nivo kredita sa početka ove godine je niži od njihovog nivoa na početku prošle godine i mi ne možemo govoriti ni o  kreditnom rastu, ni o stagnaciji kredita, već o padu kreditiranja u BiH.

Ukoliko se ovakva situacija održi, alternativa rastu dugova entiteta i javne potrošnje može biti samo rast izvoza i pad uvoza.

Pošto rast izvoza i pad uvoza imaju svoje objektivne granice najizvjesnije je da će kreditni pad izazvati novi rast javnih dugova što se potvrdilo i u nedavnim zaduženjima na stranim berzama.

Odgovornost za negativni kreditni rast nije samo na komercijalnim bankama koje posluju u BiH, već i na entitetskim vladama, državnoj vladi i na institucijama koje kontrolišu poslovanje banaka (agencije za bankarstvo), kao i na Centralnoj banci BiH.

Njihova zadaća je da pronađu uzroke smanjenja kredita, otklone ih i omoguće napajanje bosanskih preduzeća i bosanskog stanovništva novim kreditima, kako se to radi u zemljama EU koje trebaju biti uzor BiH.

Ako se državna i entitetska vlada, agencije za bankarstvo i Centralna banka BiH ne osjećaju odgovornim i ovlaštenim za obavljanje ovoga posla mora se čekati spontani preokret na tržištu kredita, a to onda nije ekonomska politika.

U medicini su poznate krajnje posljedice dugotrajne anemije koja se ne liječi, a i u ekonomiji.

Bife