Od 2008. godine bankarska zajednica i ekonomisti se svakog septembra prisjećaju bankrota investicione banke Lehman Brothers (LB), bankrota koji je bio uvod u globalnu finansijsku krizu. LB je bila američka banka, a njeni osnivači bijahu starinom iz Bavarske.
Do 2008. g. pa i u samoj 2008.g. kreditni rast je dvocifren, jer se Bosna “odlučila” da kupi rast životnog standarda ne kroz rast produktivnosti i smanjenje stope nezaposlenosti već kroz potrošnju na kredit. Nije Bosna bila jedina zemlja koja je usvojila takav model ekonomskog rasta i razvoja, bio je to trend u velikom djelu tranzicione Evrope toga vremena.
Iako je u BiH malo ko očekivao da će se potres na onoj strani Atlantika brzo preseliti na Balkan on je munjevito stigao u Bosnu – bh kreditno tržište je reagovalo skoro momentalno.
Drama LB postaje vidljiva u junu 2008. g. kada je objavljen gubitak od 2,8 mlrd. USD, a kulminira u septembru kada je podnesen zahtjev za bankrot. BH bankarski sektor djeluje nevjerovatno sinhronizovano sa onim što se dešava preko Atlantika. Odmah u julu 2008. g. mjesečna stopa kreditnog rasta (m/m-1) pada ispod 2% i u rasponu između 2% i 1% se održava do kraja oktobra. U novembru je kreditni rast prvi put ispod 1% (0,3%), a u narednih 14 mjeseci (12/2008-01/2010) krediti stalno opadaju na mjesečnom nivou.
U 2009. g. BiH je doživjela kreditni slom (eng. credit crunch) mada taj pojam niko nikada nije javno spomenuo. Ova lekcija u BiH nije savladana, o njoj se nije polemisalo. Kreditni rast je sa 23% (2008/2007) pao na -3,2% (2009/2008), a veličina pada od 26,2 procentnih poena pokazuje svu dubinu kreditne krize kroz koju je prošao i bh privredni i bankarski sektor. Banke su iznenada prestale da obezbjeđuju nove kredite bh privredi i stanovništvu. Kreditni rast je postao negativan i ne samo da je obustavljeno finansiranje proširene reprodukcije, već je djelimično onemogućeno kratkoročno refinansiranje privrede.
Veza između novog svijeta (SAD) i BiH je uspostavljena preko bh banaka koje su u vlasništvu evropskih bankarskih grupacija. BH banke misle globalno, a djeluju lokalno. Reakcija bh bankarskog sektora na potres u američkom finansijskom sistemu je bila promptna, jer se on prenio i na bankarski sistem zone eura. BH banke su odlučile da obustave izdašno kreditiranje domaće ekonomije i da započnu proces povlačenja novca i kapitala iz BiH (ova tema će biti šire obrađena u drugom postu). Do 2016. g. kreditni rast je uglavnom ispod 5% (u 2011.g. 5,4%), dok se u zadnje dvije godine primjećuje viši nivo kreditne aktivnosti banaka (rast od oko 7% godišnje). U 2008. g. krediti su bili 5 puta veći u odnosu na 1999.g., a u 2018.g. 7 puta. BiH je prebrodila kreditni slom iz 2009.g.
Koji bi mogli biti zaključci analize kreditnog rasta i kratkog povratka u prošlost, da li postoje neke poruke i preporuke za budućnost i da li bliska prošlost nagovještava dio ekonomske budućnosti?
Prvo, BiH iako nije dio političke Evrope, ne samo da je integrisana u evropsko bankarsko-finansijsko tržište, već je preko svojih banaka indirektno povezana sa američkim finansijskim tržištem. Rast kredita do 2008.g. bio je ekstreman. Za neumjerenost je plaćena cijena u obliku kreditnog sloma u 2009.g. i potonjeg anemičnog kreditnog rasta. Regulator i kontrola banaka moraju u budućnosti biti mnogo oprezniji, konzervativniji i odlučniji, posebno kad se susretnu sa velikim neravnotežama u bankarskom sektoru. Dalje, bh banke su poslovni subjekti i bh vlade od njih ne mogu očekivati da vode računa o posljedicama svojih poslovnih odluka na bh ekonomski rast i razvoj. Primarni cilj banaka je profit, a briga za opšti interes je smještena u bankarsku regulaciju i bankarsku superviziju, uprkos tome što su bh banke ispoljile ogromnu društvenu odgovornost (npr. Bečka inicijativa). BiH mora razvijati sopstvene antikrizne i anticiklične mehanizme imajući na umu da ne može računati na podršku Evropske centralne banke, a niti na kredite domaće emisione banke.
I na kraju, krediti su u BiH rasli po dvocifrenim stopama osam godina (2001-2008.g.), potom je uslijedio kreditni slom (2009.g.), a nakon toga devetogodišnji kreditni rast po jednocifrenim stopama (2010-2018).
Ekonomski i kreditni ciklusi su zakonitost u razvoju ekonomskog i kreditnog sistema svake zemlje. Ovo treba imati na umu u vremenu kada vodeće svjetske centralne banke ili podižu, ili najavljuju podizanje, kamatnih stopa, a vodeći ekonomski časopisi podsjećaju da nakon svakog perioda privrednog rasta dolazi ili recesija ili kriza.
Dragan S. Jović*
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi.
