Američka centralna banka – FED, već godinama vodi restriktivnu monetarnu politiku. Restriktivna monetarna politika predstavlja rast referentnih kamatnih stopa centralne banke, jer to povećava kamatne stope banaka. Za skupljim kreditima manja je tražnja.
Samo u prošloj godini FED je čak 4 puta povećavao referеntnu kamatnu stopu. A za to vrijeme referentna kamatna stopa Evropske centralne banke (ECB) je i dalje 0 % (vidjeti grafikon).
ECB traži izlaznu strategiju nakon četiri godine izuzetno ekspanzivne monetarne politike (od 2015.) ili nakon 11 godina ekspanzivne monetarne politike (od 2008.). Prva mjera je prekid programa kupovine aktive, a drugi mjera bi trebala biti rast referentne kamatne stope. Ove dvije mjere čine srž onoga što se stručno naziva normalizacija monetarne politike.
Između ostaloga i u odnosu na veličinu javnog duga zemalja zone evra ECB se izlaže problemu tipa “lako unutra, teško napolje”, tj. dilemi kojim tempom normalizovati monetarnu politiku. “Lako” je bilo dati pregršt kredita, ali na te ili nove kredite je sada vrlo teško podići kamatnu stopu. Kako objasniti javnom mnjenju da ona ustanova koja je nekada pomagala ekonomiju više to ne čini, ili da možda čini potpuno suprotno?
Kada je počela globalna ekonomsko-finansijska kriza (septembar 2008.) javni dug zemalja zone evra je bio 66,3%, a danas (Q3 2018. ) on je 86,1%. ECB je dala državama zone evra ukupno oko 2.000 milijardi evra kredita, sa ciljem očuvanja monetarne unije i evra kao valute, ali to je dovelo do kolosalnog rasta javnog duga zemalja zone eura. Francuski dug je 99,5% BDP, a talijanski 133% BDP. Najzaduženija zemlja zone evra je i dalje Grčka sa javnim dugom od 182,2% BDP (svi ovi podaci su za treći kvartal 2018.).
Ako bi sada ECB počela povećavati kamatne stope postojeće brdo javnog duga bi postalo planina, jer bi porasli troškovi finansiranja i refinansiranja javnog duga. A u tom scenariu ne bi trebalo ni isključiti novu krizu javnog duga po uzoru na onu iz 2010. godine u Grčkoj. Mada to ECB nikada nije javno saopštila, između ostaloga i zbog veličine javnog duga najavaljuje se zadržavanje postojećih kamatnih stopa do kraja ljeta 2019. godine a možda i nakon toga perioda. Glavni zvanični argument za održavanje ovako niske kamatne stope (0%) je niska inflacija (o tome više u nekom drugom postu).
Što je problem javnog duga u zoni evra bude izraženiji to će se rast kamatnih stopa ECB duže odlagati. Odlaganje povećanja kamatnih stopa ECB znači da će bh privrede i stanovništvo BiH duže imati niže troškove finansiranje, a imaće i više vremena da se pripremi za rast kamatnih stopa. Čim ECB povećava svoju referentnu kamatnu stopu povećaće se i Euribor (kamatna stopa po kojoj evropske banke jedna drugoj posuđuju novac). Kako je Euribor bazna kamatana stopa u ugovorima o kreditu sa promjenljivom kamatnom stopom u BiH, vrlo brzo će se povećati troškovi servisiranja ove vrste kredita. U uslovima rasta javnog duga ECB će biti manje motivisana da povećava kamatne stope, mada je malo vjerovatno da će ikada eksplicitno saopštiti da je visina javnog duga razlog za odlaganje povećanja kamatnih stopa.
Nakon 11 godina pseudo državnog intervencionizma (pseudo zato što je ECB nadnacionalna ustanova, a ne državna ustanova) sa aspekta veličine javnog duga zona evra je u goroj pozicije nego što je bila prije početka intervencionizma.
Ipak, veličina javni dug zemalja zone evra je jedan od faktora koji indirektno smanjuje troškove kamate bh privrede i stanovništva (ali ne naravno beskonačno), što je za bilanse uspijeha građana i privrede izuzetno pozitivno.
Paradoksalno je, ali istinito, da ono što je kratkoročno ili srednjoročno dobro za bh građane i bh privredu ne mora nužno biti i dugoročno dobro za bh ekonomski sistem, ali ni za same građane i privredu (o tome više u nekom drugom postu).
Dragan S. Jović*
*Izneseni stavovi, ideje, zaključci, preporuke, analize i mišljenja pripadaju autoru i ne predstavljaju na bilo koji način stavove, ideje, zaključke, preporuke, analize i mišljenja ustanove u kojoj autor radi. Analize finansijskog/bankarskog tržišta i/ili pojedinačnih hartija od vrijednosti (akcija, trezorskih zapisa, obveznica) nisu prijedlog za kupovinu ili prodaju hartija od vrijednosti. Analize ove vrste su lični stavovi autora, a ne bilo kakva vrsta investicionog savjeta.
