U svakom ratu se plaća cijena u ljudskim životima, a ukoliko se rat vodi na sopstvenoj teritoriji neizbježni su i veliki ekonomski gubici.
Ukrajina je platila, i još uvijek plaća, veliku cijenu rata koji se vodi na njenoj teritoriji, na direktan i indirektan način.
Uništavanje proizvodnih kapaciteta i otuđivanje zemlje i osnovnih sredstava (od strane protivnika) predstavljaju direktnu cijenu oružanog sukoba, a gubitka izvoznih, ali i uvoznih tržište, takođe ulazi u tu vrstu te cijene.
Zbog angažmana radnika na frontu, umjesto na poslu, ekonomija trpi indirektne gubitke usljed smanjenja radnoangažovanog stanovništva.
Iseljavanje stanovništva iz Ukrajine smanjuje radnu snagu i isto tako daje indirektan doprinos povećanju ekonomske cijene rata.
Kada je Njemačka bila u ratu (1939 – 1945) koristila je zarobljenike kao radnu snagu, a od februara 2022. samo u Njemačku se iz Ukrajine iselilo oko milion ljudi.
Ukrajina je u rat ušla sa 41 miliona stanovnika (2021) u prvoj ratnoj godini broj stanovnika je pao na 36 miliona (2022), a prognoza je (MMF) da ću u 2023. u Ukrajini živjeti 32 miliona stanovnika.
Ograničena pokretljivost radne snage u ratnim uslovima remeti tržište rada, pa upražnjena radna mjesta ne mogu biti popunjena, a to, pored uništavanja privrede, vodi ka održavanju i visoke i rastuće stope nezaposlenosti.
Prije rata svaki deseti Ukrajinac nije bio zaposlen, a sada je svaki četvrti nezaposlen.
Između stope nezaposlenosti od 10% (2021) i stope nezaposlenosti 25% (2022) postoji ogromni jaz koji, kao i rakete, ruši ukrajinsku ekonomiju.
Rat se mora finansirati i budžet povećavati, a to u uslovim pada javnih prihoda, neminovno vodi ka porastu budžetskog deficita (veći troškovi od prihoda) i rastu javnog duga kojim se vanredni ratni budžetski troškovi finansiraju.
Zaduživanje ukrajinske vlade je poraslo za četiri puta, a javni dug u odnosu na BDP sa 40% na 70%, i to sve za samo jednu godinu, od 2021.god. do 2022.god.
Ukrajinski saveznici daju Ukrajini pomoć i kredite, a istovremeno ukrajinski izvoz pada (-43% za godinu dana), ali ne samo zbog blokada trgovačkih puteva i razaranja privrede od strane protivnika, već i zbog straha ukrajinskih saveznika (Poljska, Rumunija, Mađarska, Slovačka i Bugarska) da će ukrajinski izvoz preplaviti njihova tržišta i ukrasti profit njihovim poljoprivrednicima.
Ovi ukrajinski saveznici su od Evropske komisije tražili zabranu izvoza ukrajinskih proizvoda (pšenica, kukuruz, suncokret, suncokretovo ulje, uljana repica) preko svoje teritorije, što je prvo prihvaćeno, a poslije je navodno napravljen dogovor koji je u korist obe strane.
Kako će ekonomski odnosi saveznika, koji naravno više vole svoje poljoprivrednike od ukrajinskih, i Ukrajine biti razriješeni nije izvjesno, ali u pogledu stanja ukrajinske ekonomije ne vlada neizvjesnost.
Za godinu dana ukrajinska ekonomija se smanjila za skoro trećinu.
Promjena realnog bruto domaćeg proizvoda Ukrajine, u %
(1993 – 2022)
Izvor: MMF.
Nikada od sticanja nezavisnosti ukrajinska ekonomija nije toliko smanjena, iako tridestogodišnja ukrajinska ekonomska istorija nije oskudjevala u velikim padovima ekonomske aktivnosti.
Ukrajini samo preostaje slaba nada da će joj saveznici u budućem miru pomoći isto onako kako su joj pomogli u ratu koji traje?