Prošle su skoro tri i po godine od kada je Vlada Republike Srpske odlučila da se, u skladu sa Zakonom o regulisanju cijena (SG RS 106/09), umješa u način formiranja cijena na tržištu nafte i naftnih derivata,
Podzakonskim pravnim aktom,”Uredbu o određivanju marže koja se primjenjuje prilikom formiranja cijena naftnih derivata” SG RS 30/2021, od 6.aprila 2021, vlada je odredila maksimalnu maržu u trgovini naftom i naftnim derivatima.
U veleprodaji marža je postavljena na maksimalno 6 feninga po litri derivata, a najviša maloprodajna marža je 25 feninga po litri derivata.
Ovom uredbom je vlada uredila tržište naftnih derivata, pošto je prethodno nadležno ministarstvo ocijenilo da je došlo do poremećaja na tržištu, te je potrebno neposredno kontrolisati cijene naftnih derivata radi zaštite životnog standarda.
Proljetos, tačno tri godine nakon donošenja uredbe, započeta je rasprava o ovoj uredbi, bez epiloga, ali uz obavještenje iz resornog ministarstva (Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske) da se priprema izmjena uredbe.
U raspravi su se izdvojila dva stava; prvi u kojem se kroz izmjenu uredbe traži povećanje maksimalne maloprodajne marže i drugi u kojom se predlaže potpuno ukidanje uredbe.
Kao argumentacija za prvi stav, koji prihvata kontrolu cijena naftnih derivata, ali traži veću maksimalnu maržu (od 30 do 35 feninga), ukazuje se na opšti rast cijena (vidjeti grafikon) koji je doveo do rasta troškova poslovanja veleprodavaca i maloprodavaca naftnih derivata, a koji se i dalje finansiraju iz marži koje su fiksirane, nepromijenjene, već četvrtu godinu.
Logika ovakvog stava je da je regulacija cijena i dalje nužna, ali da visoka inflacija zahtijeva rast minimalne marže, radi izmirivanja rastućih troškova i obezbjeđenja dovoljnog nivoa akumulativnosti ove djelatnosti.
Indeks potrošačkih cijena u BiH, u poenima (2015 = 100)
(januar 2019 – jun 2024)
Izvor: Agencija za statistiku BiH. Primjedba: Kvadrat na grafikonu označava početak kontrole cijena naftnih derivata tj. određivanje maksimalne marže (april 2021).
Stav da minimalnu maloprodajnu maržu treba povećati nije ništa drugo do prijedlog da se treba izvršiti indeksacija marže, njenim usklađivanjem sa rastom potrošačkih cijena u Republici Srpskoj.
Ovaj prijedlog je opravdan, jer je maloprodajno tržište naftnih derivata tržište potpune konkurencije.
Na ovakim tržištima niti jedan prodavac ne može diktirati cijenu, jer je cijenovna konkurencija velikog broja firmi relativno iste veličine izuzetno jaka.
Tržišta potpune konkurencije su tržišta cijenovne konkurencije i firma koja se odluči da podigne cijenu iznad prosječne sigurno gubi kupce – tržište prodaje.
Ovaj prijedlog će teško biti prihvaćen jer se vlada ipak, i pored navedenih karakteristika maloprodajnog tržišta naftnih derivata, boji rasta cijena naftnih derivata.
Ako se brana dugo drži na 25 feninga i ako se ona postavi na novi, viši nivo, tržište prodaje će neminovno početi da se polako kreće ka novoj-višoj maksimalnoj marži (30 – 35 feninga).
Vladin strah je veći od sigurnih finansijskih koristi; rasta javnih prihoda zbog uvećanja osnovice za obračun poreza na dodatnu vrijednost (usljed rasta marži), kao i zbog rasta apsolutne vrijednosti poreza na profit usljed objektivno očekivanog rasta prihoda i profita maloprodavaca.
Vlada vjerovatno cjeni da joj opšti pad životnog standarda prouzrokovan rastom cijena naftnih derivata građani-birači ne bi oprostili, pogotovo ne u izbornoj godini, i vlada je vjerovatno u pravu.
Vlada postojeću minimalnu maržu može braniti i na potpuno drugačiji, ekonomski, način, analogan stavu da se izvrši indeksacija maloprodajne marže, a radi očuvanja njene realne vrijednosti.
Akcize su prihod budžeta, a u prethodnom tekstu smo vidjeli da se u nekim zemljama (Srbija) ovaj javni prihod indeksira.
S obzirom da su privatna i državna (javna) imovina u Republici Srpskoj ravnopravne (čl. 50 Ustava Republike Srpske) i Vlada Republike Srpske, po uzoru na privatni sektor, može predložiti indeksaciju akciza ili se odreći toga zahtjeva kako bi svojim primjerom i privatni sektor podstakla da se odrekne ekonomski opravdanog zahtjeva za indeksaciju minimalne marže.
U sljedećem tekstu ćemo analizirati prijedlog da se “Uredbu o određivanju marže koja se primjenjuje prilikom formiranja cijena naftnih derivata” stavi van snage, iako se to, nakon iznesenih obrazloženja za zadržavanje postojećih minimalnih marži, nekom može učiniti krajnje nepotrebnim, nelogičnim i protivrječnim.
