Izvoz električne energije – Izvezi ili umri

Parola “izvezi ili umri”  nastala  je u zemljama u razvoju, koje su svojim ekonomskim politikama težile povećanju izvoza kao glavnom sredstvu za ostvarivanje što viših stopa ekonomskog rasta  i za ubrzanje ekonomskog razvoja.

Ova parola se naravno koristi u prenesenom značenju da bi se istakao značaj  izvoza u stvaranju deviznih prihoda, konkurentnosti na svjetskom tržištu, redovnom  servisiranju spoljnjeg duga i obezbijeđivanju  deviznih sredstava za neometan  uvoz.

Pojam zemlje u razvoju  je arhaičan pojam nastao 70-ih godina prošlog vijeka, a još neprijatniji pojmovi za kreatore ekonomske politike su “zemlje trećeg  svijeta” ili “nerazvijene zemlje”, upotrebljavani  neposredno poslije Drugog svjetskog rata.

Ako se u nekoj zemlji potencira problem ekonomskog razvoja,  onda se priznaje da ta zemlja nije dostigla nivo industrijalizacije, životnog  standarda ili strukture BDP svojstven razvijenim  zemljama zapadne hemisfere.

I pored dinamičnog poslijeratnog razvoja cijela bivša Jugoslavija je smatrana zemljom u razvoju, a nakon procesa deindustrijalizacije koji je u zadnjih 30 godina prošla, Bosna i Hercegovina je još u većoj mjeri zemlja u razvoju iako se ovaj pojam  vrlo rjetko upotrebljava,  i iako to malo ko želi otvoreno da prizna.

Prema trenutnoj klasifikaciji i terminologiji Svjetske banke Bosna i Hercegovina može spadati u tržišta u nastajanju (emerging markets) čime se potencira nerazvijenost njenih finansijskih tržišta i zemlju sa srednjim prihodima  (mjereno sa BDP po glavi stanovnika).

S obzirom na niske stope privrednog rasta, depopulaciju, stalnu političku nestabilnost, dugotrajni  i visoki deficit  u spoljnoj trgovini, te odsustvo politike reindustrijalizacije na državnom nivou  pojam “ekonomija u usponu” koji takođe postoji u klasifkaciji Svjetske banke, i kojim se indirektno laska i podilazi nerazvijenim zemljama,  nije prikladan za Bosnu u Hercegovinu.

Staromodni ekonomski  opis Bosne kao zemlje u razvoju  najbolje odgovara karakteristikama njene privredne  strukture i  postavlja pred njenu ekonomsku politiku imperativ izvoza i razvoja proizvodne baze  radi ubrzanja ekonomskog rasta, dostizanja višeg nivoa životnog standarda i eliminisanja izraženih ekonomskih neravnoteža  od kojih je  najveći  hronični  spoljnotrgovinski deficit.

Kreatori ekonomskih politika u Bosni ponosni su  na  izdašne kapacitete za proizvodnju  električne energije i u proteklih osam godina  u spoljnoj trgovini električnom energijom zaista  je bilo mjeseci kada je neto izvoz električne energije obezbijeđivao vrlo visoke devizne prilive.

Odnos između izvoza i uvoza električne energije u Bosni i Hercegovini 

(1/2017 – 9/2024)

Werz

Izvor: Agencija za  statistiku Bosne i Hercegovine.

Veliki je  broj mjeseci u kojima je izvoz bio trostruko veći od uvoza, u par navrata izvoz je za četiri puta nadmašio uvoz, a najviši odnos  izvoza i uvoza dostignut je u februaru 2021.godine (6,1).

Ipak, velika mjesečna odstupanja od prosječnog odnosa izvoza i uvoza električne energije  (2,2) pokazuje da neto izvoz električne energije nije stabilizovan i da ne može biti izvjestan i predvidiv izvor deviznog priliva, koji bi poslužio kao osnova za  trajni rast kapaciteta za proizvodnju električne energije, a kamoli za popravljnje hroničnog  spoljnotrgovinskog  deficita.

Tokom nekoliko mjeseci izvoz i uvoz električne energije su bili jednaki, ili skoro jednaki, a u posljednjih  nekoliko mjeseci  neto izvoz ponovo ima tendenciju pada.

Ako je u pojedinim mjesecima neto izvoz nula, ako je  ista vrijednost izvoza i uvoza električne  energije, postavlja se pitanje  da li Bosna i Hercegovina uopšte ima strategiju  spoljnotrgovinskog poslovanja električnom energijom?

Da li se sa neto izvozom električne energije planski upravlja, ili je možda nulti neto izvoz rezultat  nepredvidivih hidrometeroloških uslova i nedovoljnog broja sati rada termoelektrana zbog nestabilnog snabdjevanja ugljem?

Analizirajući neto proizvodnju električne energije po vrstama elektrana potencirali smo činjenice  da je zbog  prirode tehnološkog  pocesa  potrošnja  električne energije, a samim tim i razlika između bruto i neto proizvodnje, najveća u termoelektranama, manja u hidroelektranama, a da gotovo ne postoji u vjetro i solarnim elektranama.

Zato bi jedna od strategija sprečavanja  pada neto izvoza električne  energije pored redovnog snabdjevanja  termoelektrana ugljem i povećanja broja sati njihovog rada možda trebala sadržavati  i veći stepen državnih subvencija za ubrzani razvoj solarnih i vjetroelektrana, te što brži završetak hidrocentrala čija je izgradnja u toku.

Pad neto  izvoza električne energije u zadnjih nekoliko mjeseci, obustava rad u pojedinim termoelektranama, obaveze po sudskim sporovima (finansijske i robne), zastarjelost distributivne mreže, investiciono održavanje pojedinih elektrana i otvaranje novih  kopova uglja zahtjevaju značajan rast internih  i eksternih izvora finansiranja elekto-energetskog sistema Bosne i Hercegovine.