Materijalna šteta koju Bosna i Hercegovina, odnosno Republika Srpska, ima zbog izgubljenog arbitražnog spora (u sporu sa firmom Viaduct d.o.o. Portorož) je ogromna i svakim danom se uvećava zbog obračuna zatezne kamate, međutim ne treba podcijeniti indirektnu korist koju bosansko društvo, politička sfera i ekonomska i pravna struka imaju, ili će imati, od rasprava na ovu temu.
Ovaj tekst pišemo u trenutku kada je iz Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, prema Predsjedništvu BiH otišao prijedlog da se ovaj dug izmiri iz sredstava koja Centralna banka BiH (CBBH), kroz raspodjelu svoje dobiti, uplaćuje budžetu Bosne i Hercegovine, što bi trebalo da znači da se mijenja namjena rashoda budžeta Bosne i Hercegovine i da jedan dio korisnika budžeta neće dobiti novčana sredstva koja su mu ranije namijenjena.
Imajući u vidu da Viaduct pokušava naplatiti potraživanje izvršenjem na imovini CBBH, ovim prijedlogom se vjerovatno pokušava pomoći CBBH da ne ostane bez ključne imovine neophodne za obavljanje njenih poslova, implicitno poručujući da je predmet „Viaduct“ zapravo predmet „Viaduct – Centralna banka Bosne i Hercegovine“, bez obzira na to što ova institucija nije bila učesnik arbitražnog postupka.
Kao i uvijek, postoji vjerovatnoća da će ovaj prijedlog, koji pored Predsjedništva BiH mora proći i u državnom parlamentu (u oba doma), biti usvojen, ali ta vjerovatnoća je izuzetno niska, između ostalog zato što još uvijek ne postoji jasan i definitivan politički konsenzus o tome ko je glavni dužnik po ovoj obavezi, kao i zbog toga što se radi o izuzetno radikalnoj, do sada nezapamćenoj, preraspodjeli sredstava iz državnog budžeta.
Sve strane u BiH u ovome predmetu prihvataju presudu arbitražnog suda, sve strane su se angažovale na pronalaženju načina finansiranja ovih obaveza i sve strane tragaju za novčanim sredstvima za isplatu ove novčane obligacije.
U tom smislu, sve strane su jedinstvene i složne, kao što i jedinstveno i složno uopšte ne razmišljaju o tome da se ove obaveze mogu izmiriti i pozajmljivanjem novca, a ne samo i isključivo iz već planiranih i uobičajenih prihoda budžeta.
Sve strane, kada spominju CBBH, vide samo dio njene dobiti koju je po zakonu u obavezi da uplaćuje u državni budžet (60% dobiti), a svi zaboravljaju da je CBBH banka koja može pozajmljivati novac.
Ona ga od svoga osnivanja, 1997. godine, pozajmljuje inostranstvu, ali joj Zakon o CBBH, koji se u svakom trenutku (od 2003. godine), kao i svaki drugi zakon, može izmijeniti, ne dozvoljava da novac pozajmi bilo kome u BiH – državi, entitetu ili komercijalnoj banci.
Zato se sve strane u predmetu „Viaduct – Centralna banka Bosne i Hercegovine“, kada razmišljaju samo o dobiti CBBH, ponašaju na način da „Od šume ne vide drvo“.
Sve strane u predmetu „Viaduct – Centralna banka Bosne i Hercegovine“, kada spominju CBBH, od siline i mnoštva problema koje je prouzrokovao gubitak arbitražnog spora, ne vide najjednostavnije, najelegantnije i najbolje rješenje koje se sastoji u tome da CBBH pozajmi novac državi koja je njen i osnivač i vlasnik.
Ovo jednostavno i prelazno rješenje ne remeti planiranu i ustaljenu raspodjelu postojećih budžetskih sredstava države, omogućava izmirenje obaveza prema Viaductu, i što je još vrlo bitno kupuje vrijeme potrebno za potpuni dogovor unutar BiH u vezi svih dilema proisteklih iz ove novčane obligacije.
Ima li išta prirodnije i logičnije nego da banka koja je u vlasništvu države pozajmi novac toj istoj državi, ili to djeluje nelogično, neprirodno, čudno i neposlovno?
Evropska centralna banka (ECB) je posuđivala i još uvijek posuđuje novac svim državama čija je valuta euro, jer kada to ne bi činila, Evropska unija bi se dezintegrisala, a euro kao valuta ne bi postojao.
Slobodne devizne rezerve, koje predstavljaju razliku između deviznih rezervi i obaveza CBBH, su do sada najveće (u martu 2025. godine 1,52 milijarde KM) i one mogu biti iskorištene za postepeni ulazak CBBH na finansijsko tržište BiH i integraciju CBBH u ekonomski sistem BiH.
Slobodne devizne rezerve Centralne banke Bosne i Hercegovine, u milijardama KM
januar 2022 – mart 2025.godine
Izvor: www.cbbh.ba
Dodjeljujući joj pravo da pozajmljuje novac pravnim licima u BiH, Parlamentarna skupština BiH ima priliku da CBBH postavi u središte ekonomskog sistema Bosne i Hercegovine.
Predmet „Viaduct – Centralna banka Bosne i Hercegovine“ je izvanredna šansa da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine izmjenom Zakona o CBBH omogući bosanskoj centralnoj banci da počne funkcionisati kao i sve banke u Evropi i svijetu, jer podsjetimo se:
-
U zadnjih 17 godina ECB je četiri puta pribjegla ogromnom kreditiranju država i pravnih lica iz zone eura (vidjeti objavu Monetarna politika Evropske centralne banke – Gledaj šta rade, a ne šta govore).
-
I Narodna banka Bugarske i Monetarna vlast Hong Konga mogu svojim bankama davati kredite, iako su ove centralne banke takođe valutni odbori (vidjeti objavu Način funkcionisanja valutnog odbora u Bugarskoj i Hong Kongu – Posljednje utočište).
-
Centralna banka Republike Kosovo ima pravo da pozajmljuje novac i Vladi Republike Kosovo i bankama koje posluju na teritoriji Kosova i Metohije (vidjeti objavu Centralna banka Republike Kosovo – Bolji uvijek treba da budu uzor lošijima).
-
Osnovna djelatnost CBBH je monetarna politika, a njen glavni instrument, pozajmljivanje novca u BiH, još uvijek ne postoji (vidjeti objavu Ko i kako vodi monetarnu politiku? – Podjela odgovornosti i poslova).
-
Slobodne devizne rezerve su porasle zbog odlične investicione politike CBBH, koja je javna institucija, i one predstavljaju javno dobro koje treba biti iskorišteno u javne svrhe (Bosanska centralna banka u vrtlogu monetarne politike ECB – Dobar primjer investicionog bankarstva).
-
Slobodne devizne rezerve nisu bile, a mogle su biti, iskorištene tokom pandemije (2020) i realni BDP je smanjen za 3% (vidjeti objavu Slobodne devizne rezerve kao odgovor ekonomske politike BiH na pandemiju).
-
Kreditiranje države Srbije i pravnih lica u Srbiji je standardni instrument monetarne politike Narodne banke Srbije, intenzivno je korišten tokom pandemije i srpski BDP je pao samo 1% u 2020. godini (vidjeti objavu Srpska monetarna politika – pet faza).
