Ugovaranje devizne klauzule u ugovorima u kreditu u domaćoj (nacionalnoj) valuti je karakteristika bankarskih sektora u mnogim državama.
I u Bosni i Hercegovini, banke imaju mnogo kredita ugovorenih u konvertibilnim markama i isplaćenih u konvertibilnim markama, a koji imaju devinu klauzulu u eurima.
Prvenstveno zbog toga što su se bojale devalvacije (promjene fiksnog deviznog kursa 1 EUR = 1,95 EUR) banke su ugovarale vrijednost kredita u KM i u eurskoj protivvrijednosti, kako bi sačuvale realnu vrijednost potraživanja u KM i u slučaju, novog, višeg kursa eura u odnosu na KM.
S obzirom da banke ugovaranjem devizne klauzule indirektno pokazuju da očekuju devalvaciju, pa su zato spremaju da pomnože (indeksiraju) kredit izražen u eurima sa novim, višim, deviznim kursem EUR-KM, ovi krediti su nazvani i indeksirani krediti.
Neke zemlje, poput Srbije, imaju ekonomske programe (mjere i instrumente) kojim nastoje da smanje indeksirane kredite, između ostaloga i zato što oni podrivaju povjerenje u domaću valutu, dinar.
Taj program se zove program dinarizacije i on se odnosi ne samo na kredite, već i na depozite.
U Srbiji se i sa svakom promjenom (depresijacijom dinara u odnosu na evro) korisnici kredita suočavaju sa promjenjenim – većim iznosom dinarske rate kredita, pa je i to jedan od razloga zbog kojeg Srbija želi što manje ovih krediti.
Bosna nikada nije imala nikakakav program smanjenja indeksiranih kredita, ali višegodišnji trend pada ovih kredita, od 2008.godine, je očigledan.
Postojali su periodi nepromjenjenog udjela indeksiranih kredita (krugovi na grafikonu) i oni su najčešće vezani za krizne situacije, poput krize javnog duga u eurozoni (2011 – 2015) i prve godine pandemije korone (2020).
Od 2021.godine indeksirani krediti opadaju brže nego ikad, a to veliko poboljšanje u bilansima banaka je prošlo potpuno nezapažano.
Udjel kredita u konvertibilnim markama sa deviznom klauzulom
u ukupnim kreditima bosanskih banaka, u %
(decembar 2008 – oktobar 2024)
Izvor: www.cbbh.ba (Bife.ba)
Udjel indeksiranih kredita je bio iznad 70% (2008.godina), uči prve godine pandemije pao je na 60%, tokom pandemije se održavao na nivou od 50%, a u oktobru 2024.godine on je 30%.
Neko sa izraženim svjetlim pogledom na bosansku ekonomiju bi ovu promjenu pripisao rastu povjerenja u bosansku ekonomiju i valutu, ali ne bi mogao ni jakim ni slabim dokazima pokazati uzroke rasta povjerenja.
Jedan širi pogled na bosanski bankarski sektor uzroke pada indeksiranih kredita vidi u činjenici da se u posljednih nekoliko godina indeksirani krediti tretiraju kao defakto devizni kredita koji kada se stave u odnos sa deviznim obavezama banaka formiraju nešto što se zove neto devizna aktiva.
Ako je ova razlika dovoljno pozitivna, a često jeste, entitetske agencije zahtjevaju od banaka da imaju dodatni kapital, zbog ne daj Bože “rizika” kojem se banke izlažu ako KM devalvira u odnosu na euro.
Pošto banke žele da rade sa što manje kapitala tj. sopstvenih sredstava, a što više tuđeg novca (depoziti i štednja) neke banke smanjuju indeksirane kredite izbjegavajuću ugovaranje devizne klauzule.
Nije svejedno koji od ova dva razloga (ili neki treći?) doprinosi relativnom padu indeksiranih kredita.
Ako je to regulacija poslovanja banaka od strane agencija za bankarstvo onda je to znak velike efikasnosti ovih agencija u smanjenju indeksiranih kredita, pod pretpostavkom da im je to cilj.
Ako je relativni pad indeksiranih kredita posljedica rasta povjerenja u KM i smanjenja straha banaka od devalvacije KM to je vrlo pozitivna pojava za ekonomiju čije se stanovništvo smanjuje i koja funkcioniše u stanju stalnih unutrašnjih i međunarodnih napetosti i neizvjesnosti.
S obzirom da BiH nema, po uzoru na Srbiju, formalni program “kaemizacije” na pitanje zašto indeksirani krediti padaju tačan odgovor mogu dati samo banke koje posluju u BiH.
