Jedini prijatelji srpskog javnog duga – Rok od 90 dana

U međuljudskim odnosima najveća vrlina je od  protivnika napraviti saradnika,  najveća zla  sudbina od prijatelja napraviti protivnika, a slična logika važi i za odnose između poslovnih partnera.

Prije par dana Predsjednik Republike Srpske  je zatražio od banaka da vrate u Republiku Srpsku 750 miliona KM koje su deponovale u  inostranstvu i 150 miliona KM koje su uložile u strane obveznice, a ako to  ne  urade  u  roku od 90 dana, poručio je  da će  91. dan  banke koje ne postupe po ovome  zahtjevu biti zatvorene.

Ispostavljeni zahtjev je vrlo ozbiljne prirode i sopšten je u prisustvu ključnih predstavnika srpske administracije; predsjednika Vlade  Republike Srpske i ministra u Ministarstvu finansija Republike Srpske.

Ovaj tekst će dati odgovor na tri pitanja: kome je ovaj zahtjev upućen,  da li je  on opravdan, da li ga je  moguće sprovesti.

Proma brojkama koje Predsjednik Republike Srpske spominje, on se obraća bankarskom sektoru Republike Srpske, tj. bankama  koje  imaju sjedište  u Republici Srpskoj, ali ne svim bankama, već samo onima koje su pretjerala  u finansiranju inostranstva, a nisu u dovoljnoj mjeri podržale tržište javnog duga Republike Srpske.

Postoji par banaka u Republici Srpskoj koje su jedini prijatelji srpskog javnog duga i njima se predsjednik entiteta ne obraća, jer vrlo dobro zna koje su to  banke i nije mu namjera da od prijatelja napravi protivnika.

Prije skoro pet godina, u aprilu 2020.godine, Bife je pisao baš na ovu temu i preporučio je  započinjanje  dijaloga između poslovnih partnera, entitetskih ministarstva  finansija i agencija za bankarstvo  sa jedne strane  i banaka sa druge strane na temu odliva sredstava iz banaka prema inostranstvu.

Odsustvo aranžmana  sa  MMF-om i ograničen  pristup Republike Srpske međunarodnom finansijskom tržištu su  nova i dodatna opravdanja za ispostavljanje ovoga zahtjeva, koji dolazi u momentu kada je tržištu javnog duga Republike Srpske potrebna podrška banaka.

Struktura deviznih sredstava banaka sa sjedištem u Republici Srpskoj na dan 30.9.2024.

(u milionima KM)

Oipu

Izvor: Agencija za bankarstvo Republike  Srpske, Izvještaj o stanju  u bankarskom sistemu Republike Srpske na  dan 30.9.2024.

Pošto smo identifikovali objekte zahtjeva za konverziju  deviznih sredstava u KM i potvrdili opravdanost zahtjeva odgovorimo na pitanje, da li  je zahtjev da se oročena devizna  sredstva i sredstva investirana u inostranstvo vrate u Republiku Srpsku moguće sprovesti u djelo?

U  odgovoru na ovo pitanje ne postoji jednoznačan stav kao u prethodna dva.

Agencija za bankarstvo Republike Srpske (ABRS) koja donosi podzakonska akta kojima reguliše  poslovanje banaka,  a čije je resorno  ministarstvo Ministarstvo finansija Republike Srpske, može donjeti regulativu (odluke)  kojom od banaka traži ono što izvršna vlast i   predsjednik Republike  Srpske od njih traže; da razoroče depozite u inostranstvu i da prodaju hartije od vrijednosti stranih subjekata i da u roku od 90 dana ta sredstva budu konvetovana u konvertibilne marke.

Banke bi se zbog ovako naprasnog  prekida poslovnih odnosa izložile velikim gubicima po osnovu gubitka kamate na  razoročene depozite i prodaje obveznica (dužničke hartije od vrijednosti) po niskim cijenam, ili po cijenama nižim  od nabavnih cijena.

Banke bi se, postupajući po  zahtjevu regulatora ABRS  lišile očekivane zarade i umanjile bi svoje prihode i  profite, osim ako bi im Republika Srpska istog trenutka ponudila svoje obveznici i trezorske zapise po kamatnim stopama koje nadoknađuju propuštenu dobit  u inostranstvu.

Prema navednom scenariu sasvim je moguće da se zahtjev predsjednika republike, koji je i zahtjev i srpske vlade i ministarstva finansija, u velikom djelu realizuje i da banke  na deviznim pozicijama zadrže samo onoliko deviza koliko im je potrebno za obavljanje deviznog platnog prometa.

Konverzijom deviza u KM i ulaganjem ovih novčanih sredstava u  javni dug Republike Srpske smanjuje se pritisak na onih nekoliko banaka u Republici Srpskoj koji su jedini prijatelji srpskog javnog duga i one postaju ravnopravne u pogledu finansiranja javnog sektora sa ostalim bankama.

ABRS  uvijek koordinira svoje aktivnosti sa agencijom za bankarstvo u drugom entitetu, koja vrlo vjerovatno ne bi pristala da propiše ovako strogu bankarsku regulativu, jer za to,  iz perspektive Federacije Bosne i Hercegovine, nema nikakve potrebe.

Javni dug, pa prema tome i javni sektor, ovoga entiteta u manjoj mjeri ovise  o bankama, koje potražuju od javnog sektora samo  6% svoje aktive, a banke sa sjedištem u Republici Srpskoj su plasirale u ovaj sektor 16% svoje aktive.

U tom  slučaju ABRS bi ostala usamljena pred  MMF-om  koji ne gleda blagonaklono na kontrolu kretanja kapitala,  a pogotovo ne na ovu vrstu restrikcija u bankarskom poslovanju koju on označava kao finansijsku represiju.

Ograničavanjem  finansijskog poslovanja na ovaj način Republika Srpska bi dobila MMF za protivnika.

Iznos  od oko milijardu KM koje su banke sa sjedištem u Republici Srpskoj povjerile strancima uopšte nije  malen ako se zna da su isti ti stranci, istim tim bankama,  povjerile mnogo manje novca,  samo  192 miliona KM.

Upravo baš toliko, oko milijardu KM, banke sa sjedištem u Republici Srpskoj su, prema stanju na kraju novembra 2024., posudile Republici Srpskoj kroz kupovinu njenih hartija od vrijednosti.

Banke primjenjujući strategiju “1 : 1” tretiraju identično budžet Republike  Srpske i strane dužnike, iako se najvećim djelom finansiraju iz depozita pravnih i fizičkih  lica sa teritorije Republike Srpske, a dozvolu za rad im je dala  ABRS  čije resorno ministarstvo predlaže budžet.

Ako  ABRS  počne raditi po zahtjevu predsjednika republike morale bi se promjeniti još neke njene odluke, što bi regulaciju poslovanja banaka još više udaljilo od modela regulacije banaka u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Već u septembru prošle godine  ABRS je, djelujući kao  prethodnica nedavno ispostavljenog zahtjeva predsjednika republike, dodatno pooštrila poslovanje banaka sa inostranstvom na način  da je  propisala da banke mogu ukupno, direktno ili indirektno, posuditi stranim vladama i stranim centralnim bankama  maksimalni iznos koji ne prelazi 50% priznatog kapitala banke (ABRS, Odluka o izmjenama odluke o privremenim mjerama za ograničenje izloženosti, 25.9.2024).

Ranije je taj iznos bio 100% priznatog kapitala  banke (od septembra 2023), s tim da se ova najnovija odluka primjenjuje od  31.12.2024.godine i važi do kraja ove godine.

Pravac u kojem se kreće Republika Srpska u  kontroli poslovanja banaka je izuzetno hrabar, ali i izuzetno rizičan, jer ne  treba nikada zaboraviti da banke u  stranom vlasništvu imaju moćne prijatelje izvan Bosne i Hercegovine, a i da su same po sebi moćne,  zbog  veličine svoje aktive i pasive.

S bankama se uvijek bolje dogovarati nego im prijetiti, posebno ne oduzimanjem dozvole za rad, naročito ako se procijeni da su one jača strana u pregovorima, ili ako imaju moćne saveznike.

Dobro je što je institucionalna polemika na temu ogromnog odliva novca i kapitala iz Bosne i Hercegovine napokon započela, a u nju se sada trebaju uključiti agencije za bankarstvo, ministarstva finansija, udruženja banaka i Centralna banka Bosne i Hercegovine.