Magična riječ u društveno-ekonomskim procesima, posebno malih zemalja kojima nedostaje kapitala, koji je personifikacija dugoročnih i trajnih izvora finansiranja, je internacionalizacija.
Pod njom se podrazumjeva povezivanje domaće ekonomije putem raznih i sveobuhvatnih veza sa okruženjem u kojem ta zemlja djeluje, a koje je naravno internacionalno tj. međunarodno.
Te vrste veza se u bankarskom sektoru ostvaruju prvo putem držanja jednog djela imovine u stranoj valuti (devizama) koje podrazumjeva postojanje korespodentskih banaka u inostranstvu.
Ova sredstva, između ostaloga, služe za obavljanje plaćanja u inostranstvu, a to je novi korak u internacionalizaciji banka, a preko toga i ekonomije koju one zastupaju.
Ako regulator dopusti da stranci budu vlasnici kapitala u domaćim bankama, to je nova etapa internacionalizacije, koja sa sobom nosi i uvoz novih znanja i metodologija (eng. know-how), a i to predstavlja pojavni oblik internacionalizacije poslovanja.
Vidljiviji proces od uvoza znanja je uvoz novca i kapitala iz inostranstva, koji se odvija ulaganjem stranaca u realni sektor i finansijski sektor. Sa bankama u središtu ovoga procesa.
U bilansima stanja banaka, u njihovoj pasivi, postoji jedan dio bilansne pasive koji se po metodologiji MMF-a naziva strana pasiva, a koji obuhvata depozite i kredite koje stranci stavljaju na raspolaganje domaćim bankama.
Ovaj oblik internacionalizacije bosanske ekonomije započet je 2002.godine, te je dostigao svoj vrhunac krajem 2008.godine kada su stranci držali u bosanskim bankama 6 milijardi KM (skoro trećina pasive banaka u novembru 2008).
U ovome periodu kao da je stvoren neki neformalni pakt između inostranstva i bosanskih banaka, koji je podrazumjevao stalni priliv novca u banke, pa se zato ovaj period saradnje između bosanskih banaka i inostranstva može slobodno nazvati “Prva (bosanskohercegovačka) novčana internacionala”.
“Druga novčana internacionala” u BiH nastupa od kraja 2008.godine, a njena glavna karakteristika je neprekidno, ali ne i naglo već postepeno, povlačenje stranog kapitala iz banaka, koji je jednim djelom i dogovoreno kroz tzv. Bečku inicijativu (nazvane po gradu u kojem se na ovu temu pregovaralo), kojom su se strane banke, vlasnice domaćih banaka, obavezale na kontrolisano povlačenje novca, kako ne bi destabilizovale finansijski sistem BiH.
Povlačenje stranog kapitala iz banaka sa sjedištem u BiH bilo je dio opšteg povlačenja kapitala iz nerazvijenih zemalja započetog tokom globalne finansijske krize (2007 – 2009) i mjereno statistički (vidjeti na grafikonu podatak o R^2 koji je blizu jedinice) sa protekom vremena u prosjeku je sve intezivnije.
U ovome presušivanju stranih izvora finansiranja i očiglednom povlačenju stranog kapitala iz bosanskih banaka entiteti, tj. banke sa sjedištem u različitim entitetima, nisu ni približno isto prošle ni sa aspekta udjela stranog kapitala u pasivi banaka, ni sa aspekta jačine odliva sredstava.
U bankama sa sjedištem u Federaciji (Mostar i Sarajevo) vjerovatno zbog njihove vlasničke strukture u kojoj su više zastupljene strane finansijske institucije (tzv. nerezidenti) udjel stranog novca i kapitala je očigledno veći nego u bankama sa sjedištem u Republici Srpskoj (Banjaluka i nekada Bijeljina).
Novac i kapital stranaca (strana pasiva) u bilansima banaka sa sjedištem u RS i FBiH
(decembar 2018 – avgust 2024)
Izvor: www.cbbh.ba.
Ta razlika u “blagonaklonosti” stranih investitora, koja može biti i posljedica bitno različitih poslovnih modela banaka na entitetskoj osnovi, ali i američkih sankcije koje su neuporedivo jače u RS nego u FBiH, se održala skroz do osmog mjeseca ove godine u RS, dok je u FBiH primjetno odstupanje od opadajućeg trenda u posljednja dva mjeseca.
Udjel stranog novca i kapitala u bankama sa sjedištem u Federaciji BiH je prepolovljen (2018 – 2024), a banke u RS su izgubile relativno još više stranih izvora finansiranja.
Zadnji podatak (avgust 2024) ukazuje na ne tako malu, apsolutnu i relativnu, razliku u odnosu stranih finansijera prema bosanskim bankama sa aspekta entiteta u kojem imaju sjedište.
U bankama sa sjedištem u Federaciji BiH stranci (pretežno banke i fizička lica) drže ukupno 1,6 milijardi KM, čime finansiraju 5,2% aktive ovih banaka.
U drugom entitetu stranci su bankama povjerili samo 180 miliona KM, i to predstavlja svega 1,8% bilansa banaka.
Posmatrano i apsolutno i relativno Republici Srpskoj je potrebniji preokret u saradnji stranaca sa bankama, koji ovaj put podrazumjeva prestanak njegove oseke i početak njegove plime, tj. “Treću novčanu internacionalu”.
Na području BiH su svjetske forme udruženja radničkih organizacija pod nazivom, prva(1864), druga (1896), treća (1919) i četvrta (1938) internacionala, vrlo dobro poznati oblici globalizovanog udruživanja i zaštite interesa pripadnika radničke klase, pod Marksovim geslom “Proleteri svih zemalja, ujedinite se”.
Veza stranog i domaćeg novca i kapitala, ili ujedinjenje stranog i domaćeg novca i kapitala, mjerena novčanim ulozima stranaca u federalnim bankama, je sve slabija u BiH, a u srpskim bankama polako iščezava, pa se aktivan rad (reforma) na onome što smo mi nazvali Treća novčana internacionala nameće kao jedan od poželjnih oblika povećanja međunarodne finansijske saradnje između BiH i njenog okruženja?
Bosna i Hercegovina je jedna od rjetkih zemalja koja ima izuzetno loš platni bilans sa inostranstvom (dramatično i hronično veći uvoz od izvoza), a pri tome nema ugovoren stand-by aranžman sa MMF-om, pa je možda ovo prva stanica na dugačkom putu Treće novčane internacionale koji bi Bosni trebao obezbijediti nove dugoročne izvore finansiranja poslovnih aktivnosti?
U svjetlu činjenice da je Evropska centralna banka započela sa procesom smanjenja kamatnih stopa, ova vrsta njene labavije monetarne politike bi trebala doprinjeti smanjenju razlika između trenutno viših kamatnih stopa u eurozoni i nižih u BiH, i time indirektno povećanju motiva za kretanje kapitala iz eurozone u BiH.
