U svojoj restriktivnoj monetarnoj politici, ili kvazimonetarnoj politici, kako smo je nazvali u prethodnom tekstu (Monetarna politika Hrvatske narodne banke – Kvazi), Hrvatska narodna banka (HNB) nije se zaustavila na ograničavanju kreditne aktivnosti banaka putem propisivanja maksimalnog odnosa između kredita i nekretnine koja se njime kupuje (loan to value, LTV) te odnosa između veličine anuiteta i zarade (debt service to income ratio).
Krajem rujna HNB je donijela odluku, koja stupa na snagu 1. siječnja 2027. godine, da mjerama makrobonitetne regulacije dodatno zaoštri svoju monetarnu politiku, na način da preventivno povećava tzv. protuciklički zaštitni sloj kapitala (PCK).
PCK se mjeri u odnosu na regulatorni kapital. Nekada je iznosio nula, potom je postupno povećavan, a sada je donesena odluka da se poveća na 2 %. Na tu odluku banke mogu reagirati na dva osnovna načina.
Ako bankama bude nedostajalo tih 2 % kapitala u odnosu na rizičnu aktivu, jedini način da svoje poslovanje usklade sa strožim, restriktivnijim zahtjevima jest da smanje rizičnu aktivu. To se može postići jedino smanjenjem pozajmica kućanstvima i tvrtkama, koji su glavni nositelji rizika u hrvatskim bankama.
Kada bi veći dio bankovnog sustava reagirao na ovaj način, to bi bio vrlo djelotvoran lijek za ograničavanje trenutačnog iznimnog kreditnog rasta s kojim se suočava hrvatsko gospodarstvo. Na taj bi se način mjera makrobonitetne regulacije transformirala u učinkovitu mjeru restriktivne monetarne politike HNB-a.
Druga reakcija banaka mnogo je skuplja za njih. Ako im tih 2 % kapitala nedostaje, a njihov poslovni model temelji se na kreditnom rastu pod svaku cijenu, tada će morati osigurati nove kapitalne izvore financiranja – kroz emisiju novih dionica, zadržavanje neto dobiti u bilancama, emisiju dopunskog kapitala ili na neki drugi način koji povećava regulatorni kapital.
Povećanje kapitala uslijed makrobonitetne regulacije nije izravno na liniji restriktivne monetarne politike jer kreditni rast, pod uvjetom da se ništa drugo ne mijenja (lat. ceteris paribus), ostaje netaknut. No, kroz povećanje kapitala povećava se stabilnost financijskog sustava – on je sposoban (bit će sposoban) apsorbirati i apsolutno i relativno veće potencijalne gubitke.
Iz tog razloga, čak i ovakva reakcija banaka na nemalo (za 0,5 postotnih bodova) povećanje PCK-a predstavlja kvazimonetarnu politiku, jer će prijenos nekih novih monetarnih mjera, bilo HNB-a ili Europske središnje banke (ESB), na ovako ojačan bankovni sustav biti perspektivno mnogo učinkovitiji.
Protuciklički sloj kapitala u Hrvatskoj
Izvor: NBH. Napomena: Na osi x naveden je datum stupanja na snagu.
HNB je ocijenila i izračunala da je, uslijed iznimno dugotrajnog kreditnog rasta, kreditna aktivnost banaka iznadprosječna te da će uzlazna faza kreditnog, odnosno financijskog ciklusa, neminovno dovesti do gubitaka kada financijski ciklus počne padati. Zadaća ovih 2 %, odnosno dodatnih 0,5 postotnih bodova, jest apsorbirati te gubitke bez smanjenja ostalih zaštitnih slojeva kapitala i ostalog regulatornog kapitala te istodobno očuvati funkcioniranje kreditiranja i tijekom recesije.
Aktivnosti banaka cikličkog su karaktera – kada gospodarstvo raste, raste i bankarsko poslovanje, a financijski ciklus hrani opći gospodarski ciklus. Ta dva ciklusa najčešće ne idu jedan protiv drugoga, nego zajedno – i jedan i drugi (lat. pro).
Procikličnost bankovnog sustava, a posebno unutar njega bankovnog kreditiranja, te utjecaj te njegove osobine preko kapitala banaka na njihovu stabilnost, nastoji se nadomjestiti propisivanjem točno određenog protucikličkog kapitala (PCK).
Procikličnost bankovnog sustava poništava se protucikličkim zaštitnim slojem kapitala. To ima izravan učinak na stabilnost sustava, a time se neizravno, preko regulacije kapitala, može utjecati i na obujam kredita, što u svojoj biti predstavlja monetarnu regulaciju i monetarnu politiku.
Protuciklički zaštitni sloj kapitala kontrira financijskom ciklusu.
Kada je financijski ciklus u porastu, rast PCK-a mu kontrira i teži ga smanjiti, i obratno – kada je financijski ciklus u padu (ispodprosječno kreditno poslovanje banaka), regulator smanjuje PCK, oslobađa banke obveze držanja tog zaštitnog sloja kapitala kako bi potaknuo kreditnu aktivnost.
Ovo osebujno kontriranje ciklusu jest mjera makrobonitetne regulacije banaka, ali i monetarne regulacije bankovnog sustava u zemljama europodručja kojima i Hrvatska pripada.
