Svake godine krajem kolovoza američka središnja banka – FED, odnosno njen ogranak Federal Reserve Bank of Kansas City – organizira simpozij o ekonomskoj politici u Jackson Holeu (Jackson Hole Economic Symposium).
Uz guvernere vodećih svjetskih središnjih banaka, na simpoziju se razmjenjuju ideje o monetarnoj politici i raspravlja o aktualnim dilemama u njezinu vođenju. Sudjeluju i ugledni znanstvenici i ekonomisti, dok je u publici prisutan niz važnih osoba iz javnog života povezanih s ekonomskom i monetarnom politikom.
Kolovoške rasprave u Jackson Holeu prava su riznica iskustava monetarne politike, uklopljenih u ekonomsku teoriju, strategije, ocjene dosega i najave budućih smjerova djelovanja.
Za ovu objavu izdvajamo dio izlaganja guvernerke Europske središnje banke Christine Lagarde o povezanosti monetarne politike, inflacije, plaća i nezaposlenosti u europodručju.
Brzi rast kamata i strah od nezaposlenosti
U srpnju 2022., kao odgovor na rastuću inflaciju, ECB je počela podizati kamatne stope. U manje od dvije godine (do ožujka 2024.) njezina glavna kamatna stopa porasla je s 0% na 4,5%. S njom su narasle i kamate na bankarske kredite – oko 3 postotna boda na kredite fizičkim osobama i oko 5 postotnih bodova na kredite poduzećima.
Kada središnja banka vodi restriktivnu monetarnu politiku (podiže kamate) kako bi poskupjela kredite, smanjila potražnju za njima i time ograničila potrošnju roba i usluga, uvijek postoji opasnost da će doći do snažnog pada gospodarske aktivnosti i, posljedično, zaposlenosti.
U ekonomskoj teoriji utvrđen je inverzan odnos između inflacije i nezaposlenosti – niža nezaposlenost gotovo uvijek znači višu inflaciju, dok niska inflacija ide ruku pod ruku s visokom nezaposlenošću. Stoga je postojala opravdana bojazan da će ubrzano obaranje inflacije agresivnim rastom kamatnih stopa dovesti do rasta nezaposlenosti u europodručju.
Međutim, stopa nezaposlenosti u razdoblju od lipnja 2022. do lipnja 2025. nije porasla, već se čak smanjila – s 6,8% na 6,2%. Dogodilo se ono što je Lagarde opisala kao “meko prizemljenje” (soft landing) inflacije, bez gubitaka na tržištu rada.
Ključ: realne plaće i produktivnost
Zašto se gubici u ekonomskoj aktivnosti i zaposlenosti nisu ostvarili prema očekivanjima? Jedan od ključnih razloga krije se u kretanju realnih plaća.
Tijekom 1970-ih, za vrijeme naftnih šokova, pregovaračka moć europskih sindikata bila je na vrhuncu – oko 50% plaća u privatnom sektoru bilo je automatski indeksirano na inflaciju. To je dovelo do snažnog i neobuzdanog rasta realnih plaća, bržeg od rasta produktivnosti (vidi Grafikon 1). Rezultat je bio pad profitabilnosti poduzeća, dublja gospodarska kontrakcija i veća nezaposlenost.
Slično se dogodilo i tijekom velike financijske krize i krize javnog duga (Grafikon 2), kada su realne plaće ponovno rasle brže od produktivnosti, čime se jaz dodatno produbio. U samo pet godina (od ožujka 2007. do 2012.) nezaposlenost je skočila za 5 postotnih bodova – s 7,35% na 12,25%.
U postpandemijskom razdoblju (Grafikon 3) situacija je bila bitno drukčija: samo 3% plaća u privatnom sektoru bilo je automatski indeksirano na inflaciju. Sa slabljenjem produktivnosti padale su i realne plaće, unatoč rastu inflacije. Tek kasnije realne plaće počinju rasti, i to skromno, a jaz između njihova rasta i rasta produktivnosti iznosio je svega 1 postotni bod.
Poruka Lagarde: inflacija pobijeđena preko leđa radnika
Prema tumačenju Christine Lagarde, sporiji rast životnog standarda zaposlenih u postpandemijskom razdoblju – te čak njegov brži početni pad u odnosu na produktivnost – bio je ključan faktor “mekog prizemljenja” inflacije i stabilnosti tržišta rada u uvjetima naglog rasta kamatnih stopa ECB-a.
Drugim riječima: inflacija je pobijeđena, ali preko leđa radnika. Oni su podnijeli teret, bez stvarne podrške sindikata. To je implicitna poruka Lagarde s govora u Jackson Holeu?
U četiri godine realne plaće (očišćene od inflacije) u europodručju porasle su samo za nešto više od 1%.
Izvor: Govor Christine Lagarde (ECB) na Simpoziju u Jackson Holeu, 23. kolovoza 2025.: “Beyond hysteresis: resilience in Europe’s labour market” + priloženi slajdovi.
Napomena:
-
Grafikon 1: Naftna kriza sedamdesetih, Q4 1972 = 100
-
Grafikon 2: Velika financijska kriza, Q1 2008 = 100
-
Grafikon 3: Postpandemijsko razdoblje, Q4 2021 = 100
