Svi glavni mediji u Americi i izvan Amerike, kao glavni problem i najveću dilemu u Americi i izvan Amerike ističu američke predsedničke izbore, njihove učesnike i očekivani novembarski ishod.
Od novog američkog predsednika se očekuje da odredi novi smer američke unutrašnje i spoljne politike (Donald Tramp) ili da nastavi započeto (demokratski predsednički kandidat).
Nakon što se Džo Bajden ophrvan godinama, problemima sa mentalnim zdravljem, a odnedavno i koronom povukao iz takmičenja sa republikanskim protivkandidatom, sada će verovatno vodeći mediji (eng.mainstream) na svim kontinentima tražiti pikanterije u životnim i poslovnim običajima i dogodovštinama Kamale Haris, sadašnje potpresednice SAD i verovatno novog kandidata demokrata za šefa američke administracije ili nekoga drugog, a sličnog.
Takvih pikanterija, prošlih, sadašnjih i budućih sigurno neće nedostajati i stara predstava, u kojoj su glavni učesnici “hleb i igre” će obući novo ruho i nastaviti da uveseljava, razgaljuje i zabavlja, prikrivajući namerno,ili nenamerno, velike probleme u američkoj ekonomiji.
Suština američkih predsedničkih izbora je borba između dve grupe američkog krupnog kapitala koji imaju svoje eksponente, a koji sa aspekta radničke klase, ne nude Americi još uvek nikakvu novu ekonomsku perspektivu (videti grafikon), već samo podstiču i održavaju iluziju nominalnog rasta.
Svaki čovek , radnik, je na prvom mestu zainteresovan za svoj materijalni status i njegovo unapređenje, koji omogućavaju njemu i njegovoj porodici rast i razvoj i viši nivo uživanja materijalnih dobara.
Vrlo dobra mera materijalnog u čoveku je prosečna satnica koju američka preduzeća isplaćuju radnicima u privatnom sektoru.
Američka satnica stalno i uporno, raste, i sa 20 dolara u junu 2006.godine, popela se na 35 dolara u junu 2024.godine, i ako se izuzme prva godina pandemije (2020), kada je usled masivnih državnih intervencija nadnica naglo porasla, rast je skoro linearan.
Osamnaestogodišnji rast satnice, 2006 – 2024. godina, od 73% je vrlo visok, kao i promene satnice u ostalim značajnim razdobljima.
Od vremena pre pandemije korona virusa (decembar 2019) satnica je viša za četvrtinu, a u odnosu na februar 2022. godine (kamatne stope američke centralne banke su počele rasti u martu 2022.godine) do juna ove godine satnica je porasla 11%.
Ali ovo su stope rasta nominalnih satnica koje ne uzimaju u obzir rast cena roba i usluga koje kupuju građani, jer se kupovna moć jednog dolara menjala iz meseca u mesec, iz godine u godinu i iz decenije u deceniju.
Zbog stalnog rasta cena (inflacija) za npr. 200 dolara u 2010.godini mogla se kupiti veća količina roba i usluga nego za 200 dolara u 2024.godini.
Kada se nominalne satnice očiste od inflacije i svedu na potpuno jednake, uporedive, satnice (mi smo to uradili upotrebom indeksa potrošačkih cena sa bazom u periodu 1982 -1984) dobiju se realne satnice čija promena održava promenu životnog standarda američkog radnika.
Prosečna satnica svih radnika u privatnom sektoru u Sjedinjenim Američkim Državama, u USD
(jun 2006 – jun 2024)
Izvor: BLS.
I realna nadnica ima trend rasta, ali i periode velikog pada i potpunog mirovanja.
Najveće promene realne satnice su se dešavale tokom i posle dva krizna perioda, svetske ekonomske krize ili Velike recesije kako je ona nazvana u SAD (2007 – 2009) i tokom pandemije korona virusa ( 2020 – 2021, a po nekim do proleća 2023.godine).
Nakon četvorogodišnjeg perioda mirovanja, realna satnica počinje rasti u 2014.godini i dostiže vrhunac u maju 202o.godine.
Prividno paradoksalno, prosečan Amerikanac bio je najplaćeniji za vreme pandemije korona virusa (11,6 dolara u cenama iz 1982 – 1984), kada su američka centralna banka i američki budžet u ekonomiju unele hiljade milijardi dolara, ali i kada inflacije nije bilo,ili su cene padale.
Promene u realnoj nadnici američkih radnika, od kojih se očekuje da puni entuzijazma i elana glasaju za novog ili starog američkog predsednika, ne govore o bilo kakvom velikom, pa čak ni srednjem, već izuzetno niskom, gotovo neprimetnom, rastu životnog standarda prosečnog američkog građanina.
Za 18 godina, životni standard Amerikanaca, meren realnom satnicom, porastao je samo 11,5% ili na godišnjem nivou u proseku za (ne)vidljivih oko 0,6%.
Od decembra 2019.godine životni standard je porastao za 1,9% (toliko su do juna 2024. porasle realne satnice), a od februara 2022. (američki FED je počeo povećavati kamatne stope u martu 2022.godine) nadnice su do juna tekuće godine (za više od dve godine) “porasle” za 0,5%.
Učiniti Ameriku ponovo velikom, posle ovakvih podataka o realnoj satnici, biće vrlo teško bilo kome ko postane novi stanar Bele kuće.