Radnička satnica u Sjedinjenim Američkim Državama -Učiniti Ameriku ponovo velikom

Svi glavni mediji u Americi i izvan  Amerike, kao glavni problem i najveću dilemu u Americi i izvan Amerike ističu američke  predsedničke izbore,  njihove učesnike i  očekivani  novembarski  ishod.

Od novog američkog predsednika se očekuje da odredi  novi smer američke unutrašnje i spoljne politike (Donald Tramp) ili da  nastavi  započeto (demokratski predsednički kandidat).

Nakon što se Džo Bajden ophrvan godinama, problemima sa mentalnim zdravljem, a odnedavno i koronom povukao iz takmičenja sa republikanskim protivkandidatom, sada će  verovatno vodeći mediji  (eng.mainstream) na svim kontinentima  tražiti pikanterije u  životnim  i poslovnim običajima i dogodovštinama Kamale Haris, sadašnje potpresednice SAD i  verovatno novog kandidata demokrata za šefa američke administracije ili nekoga drugog, a sličnog.

Takvih pikanterija,  prošlih, sadašnjih i budućih sigurno neće  nedostajati  i stara predstava, u kojoj su glavni učesnici “hleb i  igre”  će obući novo ruho i nastaviti da uveseljava, razgaljuje i zabavlja, prikrivajući namerno,ili nenamerno, velike probleme u američkoj ekonomiji.

Suština američkih  predsedničkih izbora je  borba između dve grupe  američkog krupnog kapitala koji imaju svoje eksponente, a koji  sa aspekta  radničke  klase, ne nude Americi još uvek nikakvu novu ekonomsku perspektivu (videti grafikon), već samo podstiču i održavaju iluziju  nominalnog rasta.

Svaki čovek , radnik, je na prvom mestu zainteresovan za svoj materijalni status i njegovo  unapređenje, koji omogućavaju njemu i njegovoj porodici rast i razvoj i viši nivo uživanja materijalnih dobara.

Vrlo dobra mera materijalnog u čoveku je prosečna satnica koju američka preduzeća isplaćuju radnicima u privatnom sektoru.

Američka satnica stalno i uporno,  raste, i sa 20 dolara  u junu  2006.godine, popela se na 35 dolara u junu 2024.godine, i ako se  izuzme  prva godina pandemije (2020), kada je usled masivnih državnih  intervencija nadnica naglo porasla, rast  je skoro linearan.

Osamnaestogodišnji rast satnice, 2006 – 2024. godina,   od 73% je vrlo  visok, kao i promene satnice u ostalim  značajnim razdobljima.

Od vremena pre pandemije korona virusa  (decembar 2019) satnica je viša za četvrtinu, a u odnosu na februar 2022. godine (kamatne  stope američke  centralne banke su počele rasti u martu 2022.godine) do juna ove godine satnica je  porasla  11%.

Ali ovo  su stope rasta nominalnih satnica koje ne uzimaju u obzir rast cena roba i usluga koje  kupuju građani, jer se kupovna moć jednog dolara menjala iz meseca u mesec, iz godine u godinu i iz decenije u deceniju.

Zbog stalnog  rasta  cena (inflacija) za npr. 200 dolara  u 2010.godini  mogla  se kupiti veća  količina roba i usluga  nego za   200 dolara  u 2024.godini.

Kada se nominalne satnice očiste od inflacije i svedu  na potpuno jednake, uporedive, satnice (mi smo to uradili upotrebom indeksa  potrošačkih  cena sa bazom u periodu 1982 -1984) dobiju se realne satnice  čija  promena održava promenu životnog standarda američkog radnika.

Prosečna satnica svih radnika  u  privatnom  sektoru u Sjedinjenim Američkim Državama,  u USD

(jun 2006 – jun 2024)

Izvor: BLS.

I realna nadnica ima trend  rasta, ali i periode velikog  pada  i  potpunog  mirovanja.

Najveće promene realne satnice su se dešavale  tokom i  posle  dva krizna perioda,  svetske ekonomske krize ili Velike recesije kako je ona nazvana u SAD (2007 – 2009) i tokom pandemije korona virusa  ( 2020 – 2021,   a  po nekim do proleća 2023.godine).

Nakon četvorogodišnjeg  perioda mirovanja, realna satnica počinje  rasti u  2014.godini i dostiže vrhunac  u maju 202o.godine.

Prividno paradoksalno, prosečan Amerikanac bio je najplaćeniji  za vreme pandemije korona virusa (11,6 dolara u cenama iz 1982 – 1984), kada su američka centralna banka i američki budžet u  ekonomiju unele hiljade milijardi dolara, ali i kada inflacije nije bilo,ili su cene  padale.

Promene u realnoj nadnici američkih radnika, od kojih se očekuje da puni entuzijazma i  elana glasaju za novog ili starog američkog predsednika, ne govore o bilo kakvom velikom, pa čak ni srednjem, već izuzetno niskom, gotovo neprimetnom,  rastu životnog standarda prosečnog američkog građanina.

Za 18 godina,  životni standard Amerikanaca, meren realnom satnicom, porastao je samo  11,5% ili na godišnjem nivou u proseku za (ne)vidljivih oko 0,6%.

Od decembra 2019.godine životni standard je porastao  za 1,9% (toliko su do juna 2024. porasle realne satnice), a od februara 2022. (američki FED je počeo povećavati kamatne stope u martu 2022.godine) nadnice su do juna tekuće godine (za  više od  dve godine)  “porasle” za 0,5%.

Učiniti Ameriku ponovo velikom, posle ovakvih podataka o realnoj satnici, biće vrlo teško bilo kome ko postane novi stanar Bele kuće.