Uskoro će biti formiran Savjet ministara BiH ili Vjeće ministara BiH, što je formalni naziv za bosansku vladu na državnom nivou.
Kao što SAD imaju svoju administraciju koju vode stanar Bjele kuće i državni sekretar isto tako postoji i bosanskohercegovačka administracija oličena u Savjetu ministara BiH, iako termin “administracija” za ove namjene u BiH uopšte nije u širokoj upotrebi.
Savjet ministara BiH je vrhovna izvršna vlast u BiH i on polaže račune Predsjedništvu BiH i Parlamentu BiH, a njegov personalni sastav bi trebao odgovarati vrsti problema koje će rješavati.
Nova izvršna vlast se formira u godini u kojoj će trećina svjetskih ekonomija zabilježiti pad proizvodnje (prognoza MMF), a i ekonomski rast u BiH će biti blizi 0%, ili možda čak i ispod.
U takvim uslovima postaviće se pitanje načina finansiranja javnih dugova bosanskih entiteta, posebno Republike Srpske koja je slabija karika u ekonomskom sistemu BiH, a koji je generalno lošiji u poređenju sa sličnim ekonomijama, ili barem jednako loš.
Ambicije bosanskih entiteta u finansiranju javnog duga su u 2023. visoko postavljene, ali nisu nedostižne.
Republika Srpska planira za refinansiranje javnog duga uzajmiti 1,08 milijardi konvertibilnih maraka (552 miliona EUR).
To je vjerovatno najveće planirano pozajmljivanje u istoriji ovoga entiteta, ali ono će se odvijati u okruženju do sada najveće nominalne vrijednosti BDP, kojeg je inflacija naduvala.
Da li bi zbog gore opisanih razloga potencijalni prvi zadatak Savjeta ministara BiH trebao biti da u saradnji sa izvršnim vlastima entiteta indirektno obezbjedi domaće izvore za refinansiranje javnog duga entiteta?
Nelikvidnost entiteta indirektno predstavlja i nelikvidnost države, pa likvidnost entiteta nije samo problem entitetske već i državne izvršne vlasti.
Do sada su bosanske banke bile vrlo izdašne u finansiranju entiteta i generalno javnog sektora i zaključno sa novembrom 2022. pozajmile su javnom sektoru 3,8 milijardi KM.
Ali istovremeno bosanske banke su mnogo više naklonjene inostranstvu i njihova potraživanja prema stranim licima su dostigla skoro 5 milijardi KM (takođe u novembru 2022.godine).
U ta potraživanja spadaju depoziti koje bosanske banke drže u stranim bankama, krediti koje su bosanske banke dale stranim preduzećima ili bankama, kako i kupovina hartija od vrijednosti izdatih od strane stranih pravnih lica.
Potraživanja bosanskih banaka od stranih pravnih lica
(u milijardama KM)
Izvor: Centralna banka BiH.
Nije logično da banke koje imaju sjedište u BiH u većoj mjeri finansiraju inostranstvo nego bosanski javni sektor.
Između 5 milijardi KM i 3,8 milijardi KM razlika je 1,2 milijarde KM.
Savjet ministara može uvijek u saradnji sa entitetskim ministarstvima i agencijama za bankarstvo donjeti pravne propise kojima se nalaže vraćanje djela novca iz inostranstva u Bosnu.
Izvršna vlast može i odrediti koliki dio aktive ili potraživanja banaka treba biti iskorišten za finansiranje javnog duga entiteta.
Takva politika regulacije poslovanja banaka nosi stručan naziv kvantitativna regulacija kreditnog portfolia i dio je jednog šireg koncepta ekonomske politike koji se zove finansijska represija.
Novac u iznosu od 5 milijardi KM koje su banke iznjele napolje su zapravo novčana sredstva koja su u njih položili stanovnici Bosne, ali sigurno ne u namjeri da se sa njihovim novcem finansira Austrija, Njemačka, Francuska, Hrvatska i ostale zemlje u kojima je euro valuta.
U zadnjih 20 godina, posebno od 2011.godine, banke su akumilirale ogromni finansijski potencijal koji je u vlasništvu fizičkih i pravnih lica iz BiH.
Finansiranje javnog duga entiteta se može odvijati direktno kupovinom obveznica i trezorskih zapisa od strane bosanskih građana i firmi.
Drugi oblik finansiranja, koji je dominantan, je da banke direktno finansiraju entiteta, ali u tom slučaju bilo bi poželjno da se jedan dio novca iz inostranstva vrati u BiH, tj. da se devizna potraživanja pretvore u konvertibilne marke.
Na potezu je državna i entitetska administracija u Bosni i Hercegovini.